< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
Prvo stisni tu--->
Sad slušaj PjeSmU i čitaj TeksT:
They lead a lifetime that is comfortable
They travel far to keep their stomachs full
They make a living off of arts and crafts
The kind with seashells, driftwood and burlap
They make a deal when they come to town
The Sunday swap meet is a battle ground
She loves him more than he will ever know.....<---Ovo je bITAn dijo TeksTa
He loves her more than he will ever show................<-------------
Keep the cigarettes close to his heart................<---i ovAj isTo
Keep the photographs close to her heart................<--------------
Keep the bitterness close to the heart................<----------
Evo još jedna sliKica da nebi bilo zaJeba ko to pjeva:
Inače,osječam se 'Vako:
Mada mi netreba više od ovog:
Da mi poPravi dan.Ne od biLo kog,naravno.
Paz' sad ovo: Tu dole su KomEntari:
Na koje treba komentirat.Pametnije nebi ni Ajzenštajn reko.
Gledajuć događaje u nekoliko posljednjih mjeseci,zapitam se kako,zašto...Ništa nije bitno,sve je prošlost,koja drži sve na mjestu,i neda da se išta pomakne.Nemogu se riješiti ničega,nemogu ispraviti,a bome ni preboliti.Koliko god to jadno i blesavo izgledalo to je moja stavarnost.Nebi trebalo biti kako je niti se tome netko mogao nadat,al jebiga,šta je,tu je.Imaginarni svijet koji snivamo u glavi tamo treba i ostat.Ako izađe na vidjelo,ništa dobro se ne sprema.
Nekad je teško odvojiti svijet koji vidimo od onog koji gledamo.Glupost,za koju svi mislimo da je možemo kontrolirati,da nam je odluka na dlanu,ponekad tako zaboli...
Naći se u ovakvoj situaciji,ne priželjkujem nikome niti to itko zaslužuje.Biti rastrgan između prijateljstva,ljubavi i zdravog razuma,nije ni jednostavno ni bezbolno.Pokušavajući se izvuć iz ove situacije,samo se još više uništava ono što je nekad bilo nešto,kako kome.
Tužno je to,ostati bez načina da se krene na bolje.Sve još uvjek djeluje tako nestvarno i puno mogućnosti,što stoji dokle god se ne sagledaju činjenice,i to je to,onda se sve raspada.
Stvarno tužno.
PRIJATELJSTVO...
NESTAJE U...
KRIVI POSTUPCI...
POSLJEDICE...
SAMO RECI DA NIJE...
Kako sam u zadnje vrime dobre volje to je čudo jedno.Najviše me veseli da ću bit u kući skoro do kraja ljeta
Oduševljenju nema kraja.Po cele dane san na relaciji kauč-kompjuter-zahod-postilja.Tako kreativne ljetne praznike još nisan imao.Za 10 dana se slavi rođendan,i to ne propuštam.Planira se Unplugged in Lopar na plaži.Ne očekujen neki ludi provod,al bit će lipo.Koga pozvat,još uvik neman blage,siguran san samo za bend i naše groupie cure.Za tu ekipu uvik ima mjesta
To će bit i rijetka prilika da se vidi naš bend na okupu,zapravo jedina dok ne počne škola.Moram se osvrnut na razlog našeg nesastajanja,a to je naravno rad.
Kako ja to uvijek kažem,RAD JE GRIJEH!!!
Al me niko ne sluša.Kako god,ljeto je propalo,bar meni,i to kompletno,a bilo je toliko planova...
Sad su ostali samo snovi.Evo ovako nešto san zamišljal i očekival od ljeta:
Nekakva gajba na osami,društvo i uživancija.Ništa,možda dogodine...
Nego se po celi dan sedi pred kopjuuteron.Dva posta u jednom danu.Sikire će padat.Da skratim,skidam ovu predivnu pjesmicu,i to solo (ovo ča gitara piva) i ide sasvim solidno.uspil san odsvirat-vjerovali ili ne-jedan takt!!Da da,dobro ste čuli!!A jebiga nikad niš od mene.Kako god.Sve je super,drndlan po tamburi,starci će me obisit jer još nisam poredil sobe,a prošlo je već 9 miseci odkad su počeli pilit.Za kraj,da svi malo uživate u kvalitetnoj glasbi:
Baš je nešto tmurno danas.Krcato onih bijelih gustih oblaka koji svaki put naprave sparinu
Osjećam se čudno...pogrešno,jednom riječi.
Ne jadno, ne depresivno, samo krivo.
Glup osjećaj,ko da nisam budan nego sanjam.
A opet ni ni točno takav...baš jadno.
Za svirat je prevruće.
Sjetil sam se opet poslušat azru.Ajme,kako paše!
Sjetil san se izleta u zagreb.Opet loše emocije,koje nestaju za treptaj oka.
Baš me briga,Štulić me uvik oraspoloži.I uvik me zanima koko je bilo naprimjer '81 bit na njegovom koncertu.Kolko mi se čini,onda nitko nije imal takvu vrstu muzike.Bili su Bijeli botun i puno njih takvih,ali ko AZRA čini mi se niki.Jebiga,promašilo se vrijeme.
Jeste znali da je moguće putovat kroz vrijeme? Je, ozbiljno! Evo tu doli su vrata:
Tek sam se oporavil već me svi jadnog iskorištavaju.Dizat vrše, prebirat mriže, natezat ležalice...A ja bi tako rado hitil jedan sanak za ljepotu...Ki doduše nebi puno popravil trenutno stanje, ali kodmene se svaki odmor računa.I tako dan za danom kradem bogu dane s gitarom gosti će me satrat.Nekidan san počel u sedam i pol ujutro pa su gosti tukli po plafonu...A jebiga,moran vježbat! Sad bi tako stavil jednu pjesmu,a ono čudo neće,jebemu ja njega...I tako.Show must go on.Pisme baš i ne gredu, bend se ne sastaje...Čeka se dolazak elektro opreme,neima se život...
Toliko je prazna svakodnevnica da neznan ča pisat.
A potreba raste u tebi dok se uzdižeš
Rano ujutro, mamuran od sna
I sunce koje ti piči ravno u oko
Nemože se usporedit sa jutarnjim drečavcima kad se naviju...
Hladnim noćima
Beskrajnim ulicama
Tmurnim jutrima
Bolnim trenucima
Kotrljam se praznom cestom
Što ne želi nigdje
I ostavlja me sa samom sobom
Osvrćem se
Samo sjena pored ulične rampe
Zadržava svoj mrak
Samo ti nedostaješ
Guši me ovaj zrak.
Podlo se osvrćem za prošlosti
A ona uranja dublje i ne pokazuje lice
Još si samo moje sjećanje
Urezano preduboko...
Puca pod mojim cipelama
Krvavi beton sazdan od želj i nade
Propadam
Neznam gdje
Tražim se...
Tražim tebe...
Znam da nežališ
nemaš razloga
U sjeni čekaš tiho
Da nestanem...
Žudnja pomiješana sa boli
I maleni osmjeh složen za sve
Možda te nevidim
Ali iz dubine znaj
Volim te
Posveta ide dragoj osobi uz pitanje...Kada umire prijateljstvo?
...sve su riječi suvišne...
Neznan ni sam kako, uspil sam promašit podjelu svjedodžbi.Jebiga.To se samo meni more dogodit.Od 25 nas ostaje 21.To me nekako asociralo na jednu pismu.
Alice In Chains i pokojni frontman Layne Staley
Malo san u k...Ćepala me neka viroza pa san prebijen.Sutra je podjela svjedožbi i to je zadnja prilika da vidin svoj sad već prorijeđen razred na okupu.Dobra smo mi bili ekipa,samo nismo baš znali surađivat.Bar neki
Kasno je sad žalit.Glupa godina je tako brzo prošla,a vrime ide tako sporo.Da iman muda ustat pred celin i neš reć,rekal bi da ih volim,svih.I tako se osjećan.Nemoreš se tom oduprit.
Ča febra napravi od čovika...
Bit će vraga!!!Ako se uspijem skrpat za sva novčana sredstva,upravo ova pristiže za koji dan.Jadni babini gosti...neće joj se baš isplatit ova sezona.A štaš.Vježbat se mora,zengarden/brainstorm/kakoveć ide dalje