< srpanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

design by [TinchA]

I love you, I love you

dead

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Listen to Metallica 24/7 on AOL Radio

Ja sam nemoćan







 Prvi hrvatski portal za pocetne i napredne gitariste. Video lekcije,recenzije albuma,opreme(pojacala,gitare,efekti),koncerata, intervjui sa poznatim hrv. gitaristima... <br />

[petak][04.07.2008.]

Local Hero

Mark Knopfler u Zagrebu.
Prva reakcija bila je nevjerica i pomisao da je to samo nečija šala.
Nije bila šala. Nakon 23 godine od njihovog zadnjeg nastupa u Hrvatskoj, dakle 1985 u Splitu, kada su Dire Straits-i još bili na okupu, gospodin Knopfler se vraća. Davne '85 u Splitu je održan prvi koncert turneje Brothers In Arms. Štošta se od onda dogodilo. Kod nas je izbio rat, u kojemu je upravo ova pjesma korištena u nekim od najpoznatijih snimaka. Dire Straitsi su se razišli 1995, i Mark je odmah započeo svoju solo karijeru. I evo ga s nama, na promociji svojeg petog studijskog albuma, izdanog prošle godine.

Čudan je to osjećaj, slušati tu muziku, čitati o njemu, i odjednom imati priliku biti u istoj dvorani ne s osobom, već s djelićem povjesti. I prije ulaza, situacija je bila nesvakidašnja: umjestno naguravanja na ulazu koje obično prati sve koncerte, ljudi su se samoinicijativni posložili u red i mirno ulazili.
Koncert je počeo samo deset minuta nakon najavljenog. Kada se Mark uspeo na scenu, svi su ustali sa stolica i zapljeskali. Kao uvod bilo je odsvirano nekoliko laganih pjesama s novog albuma, da bi prvu veliku reakciju publike izazvala svima dobro znana balada "Romeo and Juliet".
Moram napomenuti da sam zbog prevelikog ushićenja najveći dio koncerta -zaboravio. Samo nejasna sjećanja kroz maglu. Čovjek je odsvirao stvarno profesionalno. Nevjerojatno je da sljedeća dva mjeseca ima svaku večer nastup u svim mogućim gradovima. Odakle me uopće energije pitam se.
Najveće oduševljenje svakako je izazvala njihova najpoznatija pjesma, Sultans of Swing. Tu je cijeli prednji dio publike (uključujući i mene) napustio svoja mjesta i približio se pozornici.
Na bis su izlazili dva puta. Prvim bisom je dominirala pjesma Telegraph road, a drugim, ujedino i kao zadnja pjesma, Local Hero (pogledati post ispod). I eto me, stojim na nekih petnaestak metara od živuće legende.
Osjećaj? Ne postoji riječ ni bilo kakva asocijacija na to. Kako biste opisali osjećaj kada zaronite u more nekome kome je najveća vodena masa koju je vidio čaša vode.
I to je bio kraj.
Vozimo se natrag, stari i ja u autu, i konstantiramo kako bi trebali još jednom proći isto da bi mogli bilo što pametno reći o koncertu. Ovako kao da snove opisujemo.

Sutra dan u školi smo pisali matematiku, zadnji ispit. Gledam papir koji bi trebalo ispuniti, i vidim u njemu pozornicu, i jednog sijedog proćelavog čovjeka, u najobičnijim trapericama i crnoj majici kratkih rukava, sa svojim crvenim Stratom. Kroz tišinu i kucanje sata čujem izlazni riff heroja ulice. I tu prestaju svi moji napori za bolju ocjenu.
Prepuštam sve slučaju i uživam slušajući glas gitare ovoga heroja.

Image Hosted by ImageShack.us



[ 3 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[četvrtak][12.06.2008.]

Najava

Da se nebi ovo čudo ugasilo, a da ne pišem bezveze, osvanut će u sljedećih par dana dvije "recenzije".
Dakle malo ću opisat izlet u zaton i Koncert u Zagrebu. Dotad, pozdrav.


MARK KNOPFLER: LOCAL HERO, ZAGREB, 2008



[ 1 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[nedjelja][13.04.2008.]

Zašto se jutros nisam probudio?

Trebao je biti jedan sasvim običan dan.

Trebala me probuditi radost koju život pruža, ili kako već glasi onaj stereotip koji svi vrte, da je život jedan, da je nenadoknadiv, da je predivan, da treba uživati u svakoj sekundi. Nijesam na nju naišao, sve je bilo kao i uvjek, a čuo sam da one ljude koji se uvjek smiju i pjevaju zatvaraju u one ružne bolnice sa ogradama i da nose bijele košulje koje su sve samo ne praktične.

Trebao me pokrenuti osjećaj koji ljudski rod zove ljubav. Znate onaj, koji je stalno u zraku- onda lete cvjetići, ljudi nekako čudno govore, crtaju srca (koja uopće ne liče na pravo srce, a bome nevidim vezu između osjećaja i organa zaduženog za cirkulaciju krvi). Nisam ni to osjetio.

Treba sam se ustati zbog svih ljudi čijih sam života dio, i koji kako neki kažu, nebi bili isti da me nema. Da je tako, nitko nebi ustao, jer to nebi mogao bez da to i netko drugi učini, a gledao sam ljude u kući; na ulici; u daljini. Svi su funkcionirali savršeno, a ja sam još uvjek tu ležao.

Trebalo se protegnuti zato jer svaki novi dan donosi neku novu priliku da nešto učinimo, doživimo, ili nešto treće. Nešto novo, uzbudljivo. Kako tome odoliti? Nikako. Tko nam jamči da će to biti nešto pozitivno? Nitko. Zbrojio sam sva svoja pozitivna i negativna iskustva. U debelom sam minusu, to je sve što ću reći.

Nije mi se više dalo. Ostao sam spavati. Možda su moji snovi užasavajući, i netko ne razumije



[ 7 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][08.04.2008.]

Long seek for the black stone of oblivion in the cold nights of north pole of the mind

Ne, naslov stvarno nema veze s ničim. To je tako malo za ukras. Eo se malo vraćam da rečem što biva nedorečeno. U điru je Megadeth, ovi tu:

Image Hosted by ImageShack.us


Lixovi su zakon, inače ovaj rudlavi je bio prvi gitarist u Metallici, ali je bio žestok na drogama i alkoholu pa su ga šutli. Kolko znam, jedini stalni član svoje grupe. Ostali su se svi mjenjali.

Poglavlje drugo

Natjecanje CK, Krk!

To je trebalo doživit. Dobar je osjećaj ić na natjecanje pun adrenalina i ambicija, a odličan je kad ideš gledat kako netko drugi prolazi ono što si ti nekada, i sjedit prekriženih ruku u hladu. Ajmo napravit jedan mali... putopis?

Prvo se trebalo probudit ujutro u šest i već tu sam skoro umro. Slijed paljenja je izgledao ovako: još navečer (ustvari oko dva ujutro) postavih mp3 i zvučnike pored kreveta,sve na najglasnijem, budilicu na mobitelu (e tu je bilo zeznuto: trebalo je promjenit na ljetno vrijeme, jer nisam uspil zbrojit u koliko navinut da me stvarno u 6 probudi), i sve to spremil za jutro.
U šest je zazvonio mobitel, kojeg sam čak i čuo nakon neke 3-4 minute, i probudih se taman toliko da popalim ovaj prije spomenuti stereo sistem. Svirao je Hangar 18 od ovih čovaca gore, i da nije bilo toga-baj baj izlet. Pjesmu eo tu poslušajmo------------>

Dakle, dolazi se na stanicu nešto prije sedam, Mario gej, ja, i dvije gitare, a tamo- ni pasa. Gledamo 1. put, 2.put... ništa!
Odemo do miksa po zalihe, i dotad se već skupila ekipa, pokrcali se i vožnja. Pokušali smo malo gnjavit mlađe kolege sa prvom pomoći, al se oni baš i nisu dali, pa smo vrlo brzo odustali. Igralo se zavoja i sličnih bedastoća, lomile su se mandarine, žderao čips i tako dalje. Zapravo smo svi još spavali.

Došli na krk, banda se otišla natjecat, a nas troje u market po naš najdraži prehrambeni proizvod. Uspili smo se dogegat do najbližeg parkića, za kojeg je kasnije ustanovljeno da je ulaz na groblje, i marljivo smo počeli ispijati pivo.
Potrošili smo zalihe, naravno ne bez incidenta: Premjestili smo se uza cestu, i od silnih rasprava dali se nalazimo sa pivom pred policijskom postajom, Željka zgrabi pivu i nategne je točno pred kamijonom. Strašno.

I onda nam se pripišalo. Kud ćemo,u školu,tražit zahod. Nije bilo dramatično kao u Importaneu, al smo zato ušli u ženski zahod. Što se shvatilo prekasno, tako da smo stisli zube i nadali se da neće neka žena uletit.

Kad smo već bili u školi, pokušali smo nać naše, al je to bilo iznimno teško, pošto nismo imali pojma gdje su, a bome ni gdje smo mi. Uspili smo na jedvite jade izać iz onog labirinta (zapravo smo se u krug vrtili, ako se dobro sjećam) i odma nabasali na naše.

Ručak je bio najjači do sad: Besplatan! Ušvercali smo se u hranionu, jeli neku životinju umrlu prirodnom smrću (ipak bolju od one u čabru ondać), i na proglašenje.

Naši su bili drugi, i opet su nas POKRALI!!!!! , tako da nema državnog ove godine. Ali već je to nadomješteno.

Krenuli smo prema doma, natjecanje je bilo gotovo, a zabava tek počinjala. Iz nekog čudnog razloga sam vezao trokutastu maramu oko glave (ili je netko prije mene???), Mario je privezao, željka se pridružila, i zadnja sjedala su se uključila. Potom smo izvukli jednu aluplast foliju. I onda je krenuo raspašoj. Svi su se uključili u kopanje po torbama, nabijali smo rukavice na glave, zamatali se zavojima, pokrivali aluplastom i isprobavali njegovo djelovanje. Uslijedile su imobilizacije, i šta sve ne, tako da je do senja bus bio pun smeća. Ali doslovno. Sve šta je bilo u torbama se premjestilo na pod. I tu su se pokazali pravi junaci: Ekipa osnovki je onako zamotana i imobilizirana marširala kroz senj. Usporedbe radi, da tako nešto predložimo našim vršnjakinjama, one bi dogle nos i smijale se kako možemo predlagati nešto što je ispod njihovog ponosa. Jednostavnost je vrlina, i u busu su bili jednostavni ljudi, tako da smo se zabavili bolje nego i na jednom natjecanju dosada. Kasnije smo još i mumificirali Luciju, koja se jadna skoro skuhala, te smo pokušali baciti Stelu van, jer nismo imali televiziju. Mario se poslije prihvatio liječenja njenog poprsja, koje sam pokušavao nadmašiti, ali bezuspješno.

Ugl, bilo je ludo, i kasnije smo zaključili kako bismo rađe išli s njima na maturalac nego sa svojim razredom.

I tako sada u prostorijama Crvenog križa Rab ponosno stoji još jedan pehar, 2. mjesto na XI županijskom natjecanju u prvoj pomoći. Ili ga je kapetanica zaboravila doma?? rofl



[ 4 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[petak][21.03.2008.]

Motorbreth - it's how i live my life

Ok baš i nje točno al eto. Nije da se ne trudim, al eto. Prolazih danas pored stare kuće zdravlja pa malo zastadoh i utonuh u misli. Malo nostalgije dobro dođe, al nije baš neki posao živjeti u prošlosti...
Malo je - nerealnozubo

Bolje živit kako kaže pjesan ova:

Living and dying laughing and crying
Once you have seen it you will never be the same
Life in the fast lane is just how it seems
Hard and it is heavy dirty and mean

Motorbreath
Its how I live my life
I can't take it any other way
Motorbreath
The sign of living fast
It is going to take
Your breath away

Don't stop for nothing its full speed or nothing
I am taking down you know whatever is in my way
Getting your kicks as you are shooting the line
Sending the shivers up and down your spine

Motorbreath
Its how I live my life
I can't take it any other way
Motorbreath
The sign of living fast
It is going to take
Your breath away

Those people who tell you not to take chances
They are all missing on what life is about
You only live once so take hold of the chance
Don't end up like others the same song and dance

Motorbreath
Its how I live my life
I can't take it any other way
Motorbreath
The sign of living fast
It is going to take
Your breath away



[ 0 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[srijeda][19.03.2008.]

Kreni tamo...e sad lijevo....pa desno....

Eto, izgubih se ponovo. Ništa novo, nit je prvi nit je zadnji put. Nigdje nekih konkretnih znakova, nešto kao svjetlo na kraju tunela, ili velika tabla u sred pustinje. I sada se polako osvrćem oko sebe i gledam kamo sam to dospio... nije da znam...
Znam da je netko tu bio prije i da će ponovo biti ali: slaba je to utjeha.
Sunce stoji gore na nebu, što me neznatno tješi, jer tamo je oduvjek, i zauvjek. Koliko sam pogubljen ovdje, toliko sam i tamo, na drugom kraju stvarnosti.I uopće nije fora. Ne znati kud sa sobom, ne imati nikakvu viziju budućnosti, ne moći zamisliti neku stazu van iz labirinta... Definitivno nije fora. Najgluplje se ipak osjećam glavom udarenom u obližnji zid. Zašto se to događa, jer hodam po sjećanju, a ništa nije isto kao i jučer, sve se mijenja prema naprijed, bilo to dobro ili loše. I sad ti druže hodaj protiv struje... Nezgodno, nezgodno do bola. I lupiš glavom o zid, shvatiš da to nije tvoja ulica, i počneš trčati kao luđak, tražiš izlaz, a izlaza neeeeemaa.

I blesavo se osjećaš kad se se nađeš na nekom mjestu koje ti je kao klincu budilo osjećaje toliko jake da ti se koža ježila, a sada te gazi ravnodušje prema svemu što vidiš. Zapravo to i nije najgore, već kad se ponovo naježiš, ali ovaj put na prizor iz svojeg sjećanja.
Malo bolesno

Al dobro, sve je to dio tvog života, pa je koliko toliko shvatljivo.
A kad se sjećaš i izgaraš od nostalgije za mjestom, vremenom, prizorom ili osobom koje nije bilo?
Malo žešća situacija. Bilo bi zanimljivo jednom svratiti u svoju vlastitu utopiju, provest tamo jedan dan, sat, koliko je već potrebno.

I kakve to veze ima s ičim? Pa, eto, ako tko zna gdje je to mjesto, nek me uputi, bit ću zahvalan.
Polako tražim to mjesto, život polako blijedi, teče vrijeme, sve dalje u nepovrat, tamo prema sivom horizontu oblačnog dana, vlažnog do mjere da te guši, a ni kaplja vode ne pada.

Ništ, kupim prnje, idem dalje, pa kud dospijem dospijem...
Prolazi vrijeme...
Jučer izgleda kao da nikada nije ni postojalo
smrt me pozdravlja toplo, sada ću još samo reći zbogom...






[ 2 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][19.02.2008.]

Tehničke poteškoće

Taman kad pomislim da nemah o čemu pisat, sjetim se zahvaljujući glazbi, malo zimskih praznika. Pogotovo božića. Nisam religiozan čovjek, a ipak me sad malo prži nostalgija za zapadnjačkim stereotipom božića. Badnja veče, miris bora, peć grije, na televiziji neka priglupa romantična komedija, majka u kuhinji nešto petlja oko peći (jel to za badnje veče ili...?), uglavnom, ugodno raspoloženje. Sutra ujutro buđenje, zapalim vatru na mrvicama žara koje su ostale, gledam filmove za djecu na televiziji i uživam u mirisu jelke. Eventualno odmotavam poklone ili jedem. Vani sve bijelo, od mraza i inja pomiješanih sa soli, hladnoća para do kosti, ali je sunce, pa je ugodno. Tako je to nekad bilo.

A sad?

Niti me doma nema već dva božića, dvije godine zaredom idemo kod babe i deda i ona dva debila (druga teta i tetak) u dalmaciju, doma više ni peć ne palim jer je cijela obložena s onim govnom od azbesta, i prvom prilikom je izbacujemo iz kuće. Nema više ni filmova za djecu jer se budim oko podne, pošto sam cijelu noć svirao. Ispod bora više nema nikakvih kutija, jer su svi ukućani, prvenstveno ja, prelijeni sjetiti se nešto kupiti, a kamo li uz to još i eventualni poklon zamotati, i to tako da na nešto liči. Vani kroz prozor se vidi ništa više doli blata, a kao krema neki čoban pali travu tako da je cijelo susjedstvo zadimljeno... Ajde, barem da još ima onog tako mi dragog mirisa jelke, ali ni toga nema, jer su se moji dosjetili kupiti onu jebenu plastičnu jelku, jer su im smetale iglice koje popadaju. Tako smo prvu godinu kitili to plastično smeće koje treba prije upotrebe cijelo raščepiti, jer inače izgleda više kao brijest nego kao jelka.
Prvu godinu smo je okitili, drugi put sam protestirao i zabranio kićenje, pošto je to sramota ne samo za jelke, nego za sva stabla...
A onda je stara prosvjedovala, pa smo morali okititi jednu još stariju plastičnu jelku, visoku otprilike 20 centimetara. Kako ona nije bila dostatna da udovolji prohtjevima moje stare, okitili smo i sobnu lampu. Kolko god to bilo žalosno, još žalosnije je bilo što je to kićenje izvršeno mislim čak poslije nove godine.
I kao da cijela ta slika nije bila dovoljno nakaradna, imali smo još i božićnu pšenicu...
Pošto je stara tjedan prije božića otputovala kod onih dole invalida, koji se nisu u stanju brinuti za potomka, na ispomoć, pšenica je ostala na brigu starome i meni. Što smo mi zaboravili.
Tako je iz te slavne pšenice niklo nekih sedam, eventualno osam vlati trave po posudi.
E taj ugođaj je jedinstven... jednostavno vas mami sjest i plakat nad tom žalosti.

Ako je istina što kažu, da smo sve pametniji i vještiji što idemo stariji- mene je iskreno strah što će biti dogodine.



[ 10 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


relax...



[ 0 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[subota][19.01.2008.]

Gospodar se vratio

I sad se stvari mijenjaju

Enivej, muči me teška dvojba i izjeda iznutra. Ozbiljne stvari izmozgavam mučki i odluku iznalazim. eek

Neznan dal da pojdem van.
Da, teška odluka.
Malo mi se ide,al mi se više sluša ovo ča pili.
Doma jelte.

Neda mi se, neimam poticajnosti. Vani je općenito subotom slab riff.
Bljah,koja dosada.
Ja bi na Čiovodead



[ 7 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][08.01.2008.]

OLAKŠANJEEEEE.....

Evo jedan lijepi video koji dokazuje kako nekad i najboljima zapne.
Inače,riječ je o Metallici,a ovaj kojem neide se često spominje kao jedan od najboljih svjetskih gitarista.
Svi ponekad imaju loš dan!



A usput,evo i jedan kratki solo,autor je Herman Li, i mogu reći da je ovo jedan od ljepših shred solaša koje sam čuo.
Po zvuku podsjeća na "letačku" muziku.



[ 10 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[subota][05.01.2008.]

Sretna nova!

Eto bando,da ne ispadnem seljak, sretna nova godina svima.
Što ima novo u državi danskoj? Trulež. Zado kod nas ima partY!!! Starci su sedam dana na izletu,što znači da je društvo dobro došlo. Ostajte zdravi i živite dugo.

Što se zbiva? Eto,nailazim na poticaj da ovu godinu otpočnem u malo boljem raspoloženju. Budimo realni:
2006 nije bila moja godina. Ništa za zamjerit,al jednostavno nije. 2007-propast živa. Najgora godina mog života. Muke,jadi,ukradeno ljeto,itako dalje.Sad to,jelte,treba nadoknadit.Optimizam je u rukama,bljesak u očima,a sjaj u kosi...
Što još ima poći po zlu?

Planovi za ovu godinu:
Naučit svirat
Proć godinu rofl
Partijančit do iznemoglosti naughtypartysmokinnjaminut
Nadoknadit ljeto (o daaaaaaaa)
hm,ostat živ? neee,to nije prioritet.

Kazao je narod jednom: po jutru se dan poznaje. Pa valjda tako i godina po...novoj godini. Takonekako.
Ko je zasro na početku nema mu spasasmijeh
Al to mene nije briga. Naše društvo je jedna obitelj,jedna cjelina. Kad se jedan osjeća dobro,svi smo dobro. A upravo se tako osjećam(o).I kvragu,šta se više čeka?


PARTY!!!



[ 3 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[petak][28.12.2007.]

Nije to ništa...samo mrlja......

Baš se pitam u zadnje vrijeme poneke glupe stvari, npr. koliko je iskustva potrebno da distorzija postane bolna i prebučna da bi se mogla nastaviti. Nema baš smisla? Nema. Jednom je netko izjavio: "svijeća gori najjače prije nego što se ugasi." Život je sličan. Gori, troši se. Gasi se. Često i prije vremena. Paradoks leži u tome što nitko nezna koliko je izgorio. Kako uopće izgaramo? Tko to zna? Ja ne. Ja samo želim izgarati kao i drugi. Ne biti...neznam, svijeća među let lampama, tako nekako. Ponekad me strah da sam sve što jesam jesam upravo ono što jesam u ovome trenutku. Pa se s vremena na vrijeme pitam kamo vodi to bivanje bez cilja.

Lijepo je biti zarobljen. Odvjeka dovjeka u tvojoj srcolikoj kutiji, koja se srcem nemože zvati. Biti predan nekoj višoj sili, nadmoćnijoj samo zato jer joj se pokoravam, i jer ona to želi. Kutija bez osjećaja, u kojoj želim biti zarobljen bolja je od praznog papira koji treba iscrtati. Prazan papir. Imam u ruci olovku kojom mogu nacrtati baš sve što zaželim, i biti će ostvareno. Jedino što bih nacrtao je tu istu kutiju. Kutiju različitu od svih drugih; u nju možeš ući i izaći, a ostaviti za sobom moraš samo jednu stvar: svoju dušu. Kasnije ti se zgadi i ta kutija i sve što ti je nekada predstavljala, i pronalaziš se u nedoumici, kako od nje pobjeći, i u isto vrijeme se u nju vratiti. Tako počinje tvoj prijelaz iz čovjeka u neko niže, isprazno biće, koje će dovijeka kružiti i gledati u tu kutiju, sa jednom jedinom željom, da vrati svoju dušu, i da zaboravi tu prokletu kutiju, da nastavi sa svojim životom. Ali to neide. Sve što postižeš jest da te kutija sve više i više obuzima, a ti joj se sve više želiš približiti i ujedno pobjeći od nje. Na kraju više ni sam neznaš gdje se u svemiru nalaziš, i nemaš pojma koja je poanta cijele te tužne priče. I tu sve gubi svoj trag u smislu, te počinješ kopati po dubini svoje osobnosti u potrazi za nečim što te može ponovno spojiti i vratiti u zbilju. I kada to uspiješ, vratiš se, i shvatiš da te kutija još uvijek tamo, i nalaziš da je svaki trud beskorisan, kao i ono što predstavljaš. Ako i to nekim čudom nadvladaš, ona te proganja u snovima, najdubljim snovima koji gase tvoju želju da se jutrom probudiš. I to užasno boli,ta spoznaja da je kutija jednom davno imala ime.



[ 9 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][18.12.2007.]

Povratak kući.

Vraćam se odakle potječem.
Ljudi traže, kopaju, to je prirodno. Smiješno je kada zaborave odakle su krenuli. Žalosno je kada to čine namjerno. Pa, evo tu je moj početak. Šapuće tiho.

Image Hosted by ImageShack.us



[ 8 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[ponedjeljak][10.12.2007.]

Opet san bolestan

pa malo za promjenu visin na kompjuteru. Divno mi je krenulo u zadnje vrijeme: istegnul ruku, zahrđale mi žice na gitari, razbolil se, predivno, ukratko rečeno. I to baš se razbolin kad treba ić van, u subotu. A bar san izbjegnul sve one testove.

Opet se osjećan nekako glupavo. Kao i prije. Užasno mi fali ljeto. Ma nemam o čemu pisat, slušajte muziku.



[ 6 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[petak][30.11.2007.]

Dođi,vrati se kakva jesi

malo lijepih sjećanja.....................................








Rano jutro,skupljali smo se na autobusnoj stanici,sva četiri razreda. Osjećaj,kao nikada prije, niti ikada poslije. Potrpali smo se u bus i krenuli. Tri dana raja su počinjala.

Vodič se zvao Floris,i prvo toga jutra je pala pjesmica :"Floris,pederu!". Do trajekta su već svi bil razbuđeni,veselje na razini. Svi smo bili u kratkim rukavima osim Mata, on je stajao u jakni. u Jablancu je počelo sa rakijom Veccijom (ili kako se već piše). Sanjin je podjelio bočice i zabava je počela. Do starigrada smo već bili lagano rasklimani, pa smo za promjenu išli kupit koju litricu alkohola. Jeger,koji je kupio Jadro, pa smo mu poslije vraćali novce,votka, i ostale činčarije. Sljedeća postaja- benzinska stanica ispred Splita. U trgovini se kupovalo naravno alkohola, i jedan playboy,koji je kasnije postao prelegendaran. (Sanjine,kadi ti je Clipers??).

Split,Poljud.
Na ulazu u Split (je to tad bilo?!),stavljamo na radio Thompsona i deremo se kao životinje.Naša voljena razrednica je bila oduševljena. Antica Puljar-Matić,osoba koje smo se bojali više od vraga, ni ne sluteći što se u njoj skriva.
I Eto nas na Poljudu.
Kao svaki pravi seljaci,rastrčavali smo se po stadionu, čupali travu i spremali je za unuke, te slikali 9861109712 slika.
Otišao je naš voljeni Floris, došla je Nina, utjelovljenje zla i... -gladi.

Vozimo se u busu,usred ničega bus staje, crklo hlađenje, u drugom autobusu je otkazala klima,nama ne smeta,vozimo se i trpimo.Stižemo u Dubrovnik za mraka.

Dubrovnik.
Prebacujemo se bo bungalovima,u sobi smo se nalazili Ersan Sanjin i ja, u sobi do Boris Mate i Jadran. U našoj sobi je falio samo jedan krevet, pa su kao zamjena poslužila dva madraca,koje smo preklopili u kauč. Naši susjedi su zasmrdili sobu do bola,ali to nije nikog smetalo. Zašto? e pa zato jer...

Zabava počinje!
Navijamo nirvanu na improviziranom stereo sistemu,dvoje zvučnika i discmanom,a kabeli su bili po cijeloj sobi.Vadimo alkohol,trpamo se u sobu naših susjeda,vadimo piriju i pijenje otpočinje. Izabrali smo najgluplju budalu da isprobamo piriju. Znači,uštekali su mi piriju u usta i dali sok za probu. Kako nismo bili sigurni koliko cijevi treba uzeti, kupili smo dva metra, tako da sam morao ležat na podu. Sav sok je otišao kroz nos,pa smo je skratili. Jenga je bila počasna nalijevačica votke. Matićka nam je dopustila da nas bude 4 do 5 u sobi inače namjenjenoj za troje. Uglavnom, sobu je posjetilo preko 25 ljudi. I tu su počeli problemi.

Razrednica je uletila u sobu, i nastao je- kaos. Svi su se rastrčali,sjećam se da sam uletio u tuš kabinu, mislim da s Lucijom Krstačić i još nekim,pitaj Iruda kim, i tako se strplivo čekalo da ode razrednica. I otišla je ona,a onda se vratila i počela se derati "di je Ivan Mlačić?!". I tako sam bio prisiljen oteturati do sobe. Uglavnom, u datom trenutku, kroz prozor je uletio Sanjin i razvalio neki lim. Otpao je neki komad prozora. Noć je bila preživljena (jedva)

Jutro za obilazak.
Prva jutarnja stvar koju smo učinili drug sanjin i ja, uletili smo ženskama kroz prozor u sobu i pjevali Nirvanu.Prije toga smo u boksericama pretrčavali kod Jenge i Sandre u sobu,i skoro se smrzli. Doručak,priprema za polazak. U jednoj sceni pokušavam Jadru dat nogom u guzicu, promašujem,padam na šahtu i razbijem si trticu. A izvrnuh se doslovno kao klada. Sanjin je tražio izgubljene novce,ostalo je sve bilo u redu.

Grad.
Obišli smo malo oko zidina,trtica mi je skoro otpala od bola,prehodali smo cijele zidine,nas nekolicina. Vrijeme za ručak,vrijeme za probleme. Nina (ona pokvarena voditeljica) nas ne želi hraniti, pa smo malo radili probleme, i zaslužili svoj ručak.

Sudnja večer.
Vraćamo se iz obilaska,i idemo nakupovat još alkohola.Kupili smo nešto unučića i vinca,ništa opako.Pijuckali smo uz more,skoro se potukli s domorodcima,i krenuli u neki kvazi-disko,koji je stvarno priča za sebe. Radilo se o nekoh šupljaki u nečijoj kući,sa vrtom punim sadnica i nekim ogromnim psom. Mi smo, međutim, našli neko prazno boćalište, popalili rasvjetu,i ispili svoje zalihe alkohola (unučići u bičvi),i počeli kukat da idemo u bungalove,jer je bilo za krepat od dosade. Razrednica je popalila jedan najlon sadnica,i krenuli smo. Eto nas nazad, kad smo zaključili da će pofalit alkohola. Tako počinje potraga po Dubrovniku di ima alkohola. Nakon pola sata lutanja našli smo neku trafiku veličine kamp kućice, a na zidu se iznajmljuju pornići na videokasetama za 15 kuna na dan. Kupili smo dvije boce votke Moskve, koju kad vidimo na izlogu,još uvijek mami smiješak na lice. Vraćamo se, vadimo piriju i točimo ljudima,ubijamo se od alkohola, popili smo svaki po nekoliko pirija, sjećam se Encove pirije,konj jedan mi je nalio čistu votku! (nisam pljunuo). Mariji je jedino pobjeglo,al jebiga. Mi ostali smo nadoknadili. E te noći je bilo svega. Pili smo,smijali se,glupirali, Natalija je pala sa ograde,spašavali smo Jadra, mi pijane budale, Gabrijela se žestoko otimala za njega, moj bočni položaj ga je ubio više nego alkohol, vukli smo svaki na svoju stranu, prolijevali alkohol, jurili okolo,derali se,vikali,i imali najbolji provod u životu.
Razrednica se jadna rasplakala od muke kad je vidila naše žive mrtvace (dvoje navedenih+Ivana).
Sve smo preživili,ali ništa više nije bilo isto. Sutra je bio kraj svega.

Posljednje jutro.
Budimo se,blijedi,mamurni,prljavi i krvavi,smušeni,muka nam je. Jedva pogađamo svaki svoju sobu i -odlazimo.
Ostavljamo iza sebe mjesto koje je, vjerujem, za mnoge još uvijek sveto. Već u autobusu nas hvata neka melankolija, a neke muka. Od alkohola. Pjevalo se i glupiralo u busu, za ručkom se gađalo čevapčićima, i kad je neko spomenuo gladne u africi,najbolje čega sam se sjetio bila je izjava: "Stoka lena,neće da radi!", "ni muhe s lica ne tiraju"
Katastrofa.Stali smo još vidit dioklecijanovu palaču,i to je bilo to. Zadnje je bilo već na Rabu,pjevali smo sve i svašta,jedino je Sanja jadna uvik fulala.I prošlo je. Otišlo je zauvijek.


Još uvijek stojim pri tvrdnji da bi zamijenio cijeli svoj život i još par tuđih samo za to još jednom proživit.
Ovaj post je posvećen svima koji se tako osjećaju.



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][13.11.2007.]

Ljubičasto nebo

I kad sama sjedi na stolici
Sama u srcu mase,
U svojoj privatnoj prašumi tame,
Ona sjaji.

I dok pokušava biti dio mase,
Izgubiti se između porculana,
Predati svoj dah,
Ona sjaji.

Nije sa ovoga svijeta,
I ovo nije svijet za nju,
U ovom svijetu samo
Ona sjaji.

Ne zaslužujući dotaknuti
Bilo što osim savršenstva,
Puzeći kroz ovaj život,
Ona sjaji.

Tako mlada
Tako sama
Tako krhka

Želi biti nešto više
Želi samo da sve prođe,
I ona sjaji.

Uzmi me, uzdigni sa sobom, otresi o zemlju;
Istrgni život iz mene,
Ostavi praznu pojavu nasukanu u bespuću neshvaćanja,
Igraj se,
I jednom,samo jednom...



Sjeti me se.

Image Hosted by ImageShack.us



[ 4 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[srijeda][07.11.2007.]

Želim biti zao...:)

BaaaaD horsie!!! da da
JA - SAM - NAJBOLJI !

Nema tu baš puno istine,al ša se može.Novosti novosti,nikakvih.Konačno imam neki masterplan,teško ostvariv,samo koncept je tu.Neču o tome.

Planira se zamjena.Ovo sranje odlazi
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A kao zamjena stižeeeeeeee





eekeek
šae sad to?!
Pa eto,puklo me,odluka još nije sasvim sigurna (problem su naravno,PARE),
al mi se čini da je odluka pala.
Baš niš pametno nemam više da kažem...Živili!



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[ponedjeljak][29.10.2007.]

Tulum!!!!!!

Dakle,bando,u srijedu navečer kod marija tuluuum!!!! Dopušten ulaz svima koji donesu nešto cuge!!!



[ 6 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[petak][26.10.2007.]

Sve duše čeznu za domom

I svi negdje u sjećanju nose sliku doma, svoje vlastite utopije,makar je nikada nisu ni imali.
Sve se ljudske sudbine isprepliću,i sci su ljudi jednaki,prije ili kasnije kod svih se događa nešto slično,i kod svih se javljaju isti osjećaji.Nevjerojatno je kako se ljudima događaju iste situacije u životu,ma kako oni bili udaljeni,a razlika je jedino u tome što je nitko neće jednako opisati.

Ili možda ne?!
Drugi kraj svijeta,drugo vrijeme,drugi ljudi,ista situacija.

Van Halen: Can't stop lovin' you

Theres a time and place for everything, for everyone
We can push with all our might, but nothins gonna come
Oh no, nothins gonna change
And if I asked you not to try
Oh could you let it be
I wanna hold you and say
We cant throw this all away
Tell me you wont go, you wont go
Do you have to hear me say

I cant stop lovin you
And no matter what I say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop loving you

You change your friends, your place in life
You can change your mind, we can change the way we say
And do anytime
Oh no, but I think youll find
That when you look inside your heart
Oh baby, Ill be there, yeah

Hold on
Im holding on
Baby, just come on, come on, come on
I just wanna hear you say

I cant stop lovin you
And no matter what you say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop lovin you

Oh, Im so twisted and tied
And all I remember
Was how hard we tried
Only to surrender

And when its over
I know how its gonna be
And true love will never die
No, not fade away

And I cant stop lovin you
No matter what I say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop lovin you

And I know what I got to do
Hey ray, what you said is true
I cant stop lovin you, oh
Oh, I cant stop lovin you

Začuđujuće,pogotovo ako se zaustaviš,i stvarno promisliš o čemu je riječ,shvaćaš da je još sličnije nego na prvi pogled. To je za mene sudbina.



[ 4 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][23.10.2007.]

Pokvarena Jabuka



[ 1 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[četvrtak][18.10.2007.]

Engleski na malo drukčiji način

Gledaj i uči.
Zadnja poruka je namjenjena tebi.
eekeekeekeekeek



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[nedjelja][14.10.2007.]

Nedjeljni komentar

Bilo je trulo popodne za još gore vijesti.Našavši se sam na početku dugog crvenog hodnika kojim hodam predugo,slušam i shvaćam da nema kraja,i da je izlaz nestao davno.U bijeloj prostoriji s druge strane leži odgovor, nevin i nedostižan, kakvim ga zamišljan, jer tako on počiva u mojoj glavi, iza neprospavanih sati nagomilanih u čvorove boli. Iza zvijezda je odgovor na sva moja pitanja i znanje koje bi htjeli imati, na mračnom nebu piše zašto.
Noćas je trebala padati kiša,teža i hladnija no ikad; kiša koja probija do kosti i ispire sve sa sobom,ostavlja za sobom samo prazan list papira na koji je moguće pisati nove riječi,crtati neke nove horizonte,otkrivati nove osjećaje.

U kavezu navike ljepota ne postoji,
nove odluke se ne donose,
i nada nikad ne umire,jer ono čega nema nemože ni nestati.

Praznina je moj život, samoća moja svakodnevnica,jer gomila ljudi nije nužno s tobom samo zato jer je oko tebe.
Zastani i pogledaj, nađi nekoga kome možeš povjeriti zadnju kap vode na dlanu,i ostaju samo zidovi.

Trzam se uhvaćen u struju koja odnosi moju svijest daleko od svijeta,
u želji da nestanem s prvim sljedećim treptajem oka
u nemoći da zaboravim bivam ponešen
sve dalje od kopna,nečeg čvrstog na što se mogu osloniti,
samo pitanje vremena ostaje kada će iščeznuti sa dnevnog reda
sve što jesam: kada će me progutati do kraja,kad izgubim nit i u zadnjem kutku nečijeg sjećanja.



[ 10 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[petak][12.10.2007.]

Jedan

Je ovaj tjedan bio kratak,bome je.Na svu sreću,jerbo šta je čovjek manje u školi,kvalitetniji mu je život.Pokvarenost je ipak zarazna wave

I sad ja vamo moran pisat novi post.Pa ajmo onda.

Kratak bješe tjedan,nema šta,možda mi je već prešlo u rutinu,sjest, odslušat 45 minuta kojekakvih predavanja i otić do svog nesuđenog razreda (3.g).Prvo čeg se sjećam ovog tjedna je kad smo išli ća s tjelesnog.Do tog,nema podataka...Naj zanimljiviji događaj tjedna je priča od Dongu i Fijuuuuuu.E sad ću to ispričat.

"Sjedili smo u parku,gledali svoja posla,kada sam primjetio,imamo cigare,imamo bocu,i zapitao sam se,pa dobro u čemu je problem?Problema naravno nije bilo, i za pet minuta Dong je bio spreman za upotrebu,ali još bezimen,nazivan samo bong,kada je jedan član izjavio-gong!,a ja sam ga brzo ispravio.-Nije gong nego Dong!.i zvijezda je rođena."

Ma Dong je zakon.U četvrtak smo išli skupljat priloge za solidarnost na djelu,pa smo si malko zaDongali.Ša se mora,mora se...
Ni ni danas bilo tako loše.Skoro utekli s geografije,pa nakon jednog nadasve inspirativnog sata razredne organizacije,preko najbeskorisnijih predmeta glazbe (očemo Editu!!!) i Etike (headbangbang:riga mi se:) do geografije,opet,i naravno slobodnog šestog sata,dakle-Dong!!smokin

Lucija je pokazala svoju opičenost,pa je umisto u barbat svratila do lopara.Svaka čast za slobodu duha.

I to bi bilo to...
zapravo ne još.

Moram spomenut svoje preveliko oduševljenje našom novom razrednicom,koja se pokazala kao krajnje društvena i slobodna osoba,samo šta još ima malo treme.Najveće oduševljenje mi je ipak ispoljilo njeno poznavanje Štulića i razumijevanje na tom planu.Ugl.,zakon osobacerek

Niko neče da ide van u subotu,svi nešto pimplaju,...
bit će bolje



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[nedjelja][07.10.2007.]

Subota,krvava subota

Baš loša subota.Do kraja jadna.Prvo u Amadeusu nisu htjeli upalit džuboks.I žicam,molim,kumim,ma nema teorije.Zatupili da nedaju i gotovo.Ma nebi se ništa žalio da nismo jedini bili unutra.Ali nedaju i gotovo.Da stvar bude bolja,svi su donesli pune džepove željeza samo da napunimo kutiju za cijelu noć.Malo smo svratili do foruma i obilježili to kao naše novo izlazilište.Rupa je zakon,pravo narko leglo (stereotipički gledano),muzika izvrsna,pogotovo blues...
Razvaljivali smo onaj kauč,baš je ludnica.Ima još nešto posebno u Forumu,ali šećer neka bude na kraju.

Dalje...opet deus,raspravljalo se o budućnosti i svirci,trudu i uspjesima raznih likova.Da skratim,zaključili smo da mi to možemo.Svirat,jelte.Onda opet do voxa,nutra dreči,u deusu pljuga,pa smo šli spat na klupice,došla Anuška (kako nas je našla...?),viđalo se neke stare i više manje zaboravljene drugove,Antiša je legenda,potezali smo se po parku,dosada živa.

A sad onaj obećani šećer,za one koje zanima.
Naime,nakon duuugo vremena vidjeh svoju dobru staru prijateljicu Katu.Ona je jedna od onih osoba koji će u mojoj svjesti zauvjek biti dobri likovi,točnije ideali.Sada mi je fascinantno osvrnuti se i pogledati kako je to onda izgledalo,kada je srednjoškolka razgovarala sa šestarićem i ozbiljno ga shvaćala i slušala...osoba vrijedna divljenja.Nakon toliko vremena smo se sreli...šok,nevjerica,jedva san je prepoznao.Oduševljenju u izljevu emocija nije bilo kraja.Potpuno sam zanijemio.Predivno je nakon mnogo vremena popričati s osobom koja ti nikada nije dala ni najmanji povod da joj nešto ne vjeruješ.I konačno sam je prerastao.
Pozdrav Kate!



[ 10 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[srijeda][03.10.2007.]

Zadnja stanica tramvaja kojeg nikada nije bilo

Nikada mi nije bilo jasno kako je čovjek u stanju dovesti samog sebe do točke kada više ne želi biti ni sam ni usamljen kao ni u društvu s prijateljima.Kako se jedno misaono biće može dovesti u situaciju da više ne želi ni ne pokušava napraviti sljedeći korak,maknuti se od svoje boli i ZABORAVITI, ostaviti iza sebe nešto što zapravo nikada i nije bilo.

Nikada mi nije bilo jasno zašto čovjek sam sebi stvara situaciju koja ga dovodi do ludila, do želje da prestane disati samo kada se sjeti proklete prošlosti koja je još jučer bila stvarnost, zbog koje se jutrom ustajao, koja mu je dala snage da pogleda kroz prozor života i primi život kakav mu dolazi.

Nikada se nisam zapitao što je to ovisnost, koja priziva bol iza leđa i čeka svoj trenutak da te preuzme i naplati sve tvoje trenutke u kojima nisi pazio,da te prekopa i nađe svaki način da te slomi, da te ubije i ostavi na životu još jedan dan kako bi se mogla ponovo zaigrati,da sve još jednom iskusi.

Nikad mi nije bilo jasno gdje je ta bol koja pobjeđuje svaki razum i koja ne pita koga je snašla, koju nije briga dali se kaješ, koja ne mari ako ti je žao.

Nikad nisam obratio pozornost na praznu ljusku koja leži pored ceste Stvarnosti i čeka da ju netko odnese dalje od svih da u tišini nestane ono što je od nje ostalo, vrati se na neko sveto mjesto spokoja i mira, gluposti i nemogućnosti da se obrati pažnju,da se sjeti; da zaboravi.

Nikad se predamnom nije stvorilo savršenstvo koje koje je obratilo pažnju, koje bi uzvratilo djelić osjećaja predanih njoj,bačenih u zaborav.

Nikad nisam osjetio privrženost nečemu koje je tu pored mene,koje mogu vidjeti,čuti,opipati i osjetiti, koje nikad tu nije bilo nikad se nije htjelo nać u takvoj situaciji da bude baš sve u nečijem životu.

Nikada nisam pomislio da će doći vrijeme kada ću shvatiti da sam obična jebena ništarija,i da ne želim da sutra ujutro ponovo osjetim hladnu realnost života, da se ponovo probudim iz beskrajnog sna koji nikad ne prestaje i za čiji trenutak bi prodao cijeli svijet, koji više nije isti,koji se nikada neće vratiti na staro, na staru iluziju stvorenu u mojoj glavi, na nešto što nikada nije smjelo postojati.

Ne želim više biti i osjećati.

Image Hosted by ImageShack.us



[ 5 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


Pljoonem vas u O_O

Da vidimo,šta ima novoga.
Svi su smradovi ostali smradovi.Neki su samo malo veći.Klasika,jelte.Malo bi pljuval po svom dragom razredu,ali to bi bio jaaaako dugi sastav,tako da se zasad suzdržavam.Ima dobrih ljudi,ali maloo,premalo.
Kog vraga da pišem...aha!

Bend je u punom sastavu!!!
Vito če nam bubnjit!!!

Znači,imamo pun bend.Potpun bend za sve moguće i nemoguće svirke.
Tko nas voli uživat će s nama,tko nas ne voli želim mu skoro crkavanje (neke osobe imaju prioritet na popisu), uglavnom, nema takvih da su od nas sretniji u životu. NE-MA. I gotovo.
Morat ću i taj popis objavit.Al oni koji su na popisu to lako mogu sami zaključit.Nije tako teško,ako pokušaju upalit ono malo mozga kojeg imaju.

Šta još...



[ 0 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[nedjelja][30.09.2007.]

Tapping na bassu,na lijepši način

Ovo obavezno pogledat,tko god da bili,šta god da slušali,ovome se treba divit.



[ 10 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


Najgluplji izlet u životu

Da ovako besmislen izlet postoji,nisam pojma imao.
Pojma nismo imali kamo idemo,a bome ni zašto.Zapravo nam je jedini cilj bio svirat na ulici.A ni to nije bilo bogzna kako.
Vidili smo nešto huma,malo rovinja,tek je u busu bilo zanimljivo.Ona Vikina kruna čuda radi...eekeek
svirali smo i gitaru,vrlo žestoko,šta je jadnica platila...Stuckal joj se lak.A teško meni.Baš nemam sreće s tim gitarama.Sljedeća investicija mi je jeftinjak od gitare koji ću ako treba razbit nekom na glavi bez puno prezanja.Nebu ova više iz kuće izašla.



[ 2 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[srijeda][12.09.2007.]

Polly said:

Naš prvi bendovski uradak.Za više informacija,posjetite ZENGARDEN.BLOG.HR





[ 13 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


[utorak][11.09.2007.]

Battery

Baterija,ako bi je tako preveli,je napad na neku osobu u smislu zlostavljanja.Baterija,može biti i artiljerijska jedinica.
Svaki dan idem u školu,svaki dan susrećem nepoznate ljude,i svaki dan se baterija vraća.Nekome je tako zabavno zlostavljanje.Napuhivanje vlastitog ega.Najjednostavniji način iskazivanja svoje dominantnosti.
Retardirani idioti s dnevnicima koji svaki dan nalaze svoje žrtve.Uvjek iste žrtve,uvjek iste posljedice.
Klinci koji mlate još manje klince da pokažu kako nešto vrijede.A misle da ništa ne vrijede jer su dobili opomenu,jer su radili nered.Opet iz razloga dokazivanja.

Bilo kojim sredstvom,na bilo koji način,sve se vraća na moć.Moć nas privlači,i jednom uhvaćena u našu a mi u njenu zamku,zatvara krug gladi za još više moći.Što je veća moć,veći je i izazov; veća je i glad.
Svatko može uloviti puža ili glistu.Zato i nije neki izazov.
Želi se nešto veće.Najveće.Najsnažnije.Najprimamljivije.

Čovjek.Nešto jednako jako kao i mi sami.Ako posjedujem jednog takvog,znači da sam bolji ob njega,znači da sam bolji od svih ostalih.Imati tako nešto,potpuno predano,što bezuvjetno pristaje na sve tvoje zahtjeve je božanstveno.Ako je bog
stvorio čovjeka kao najinteligentnijeg stvora,a ja ga posjedujem,što to znači?

Da sam ravan bogu.Divan osjećaj.Ali čekaj malo,zašto da tu stanem?Zašto da ga ne ponizim,zašto ga ne natjeram da mrzi samog sebe i cijeli svijet,da se zatvori i sakrije u nekakvu rupu,daleko od svih ostalih?
To mi daje još više snage,i ja postajem nešto jače od boga.
I ja uživam kao nikada u životu.

Dok se zvijer ne oslobodi.Kad moja vlast padne,i ono me prestane moliti da ga ponizim,sve moje iluzije se ruše.Svijet koji je bio predobar da bi bio istinit ne želim izgubiti.I zadržat ću ga pod svaku cijenu,svoju moć i svoju dominaciju.Liječiti ću svoje bolesne frustracije kao i prije.

Šteta što zvijer uči na vlastitim greškama i neda se zavesti.U očaju polažem i zadnje nade u povratak svoje moći,nedajući da ono posumnja u mene i moju moć.

Ali ono više nije isto.Budi mu prijatelj ili ga zaboravi.Zvijer se oslobodila i opametila.

Ispravi me ako griješim.




[ 6 Komentar(A) ][PrinT ][# ]


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se