TEORIJA SILE
U južnoslavenskim jezicima pojam ''sila'' jasno se razlikuje od pojma ''nasilje'' kojim se hoće ukazati na neki brutalni, nerazumni akt što bi onda značilo neku izvitoperenu, nepravilno pojmljenu ''silu''.
Sila je pojam indoeuropskog korjena na što najbolje ukazuje indijska riječ ''šila'' i ta etimologija je očigledma. ''Šila'' je neko povišeno mjesto, neka uzvisina, brdo ili planina odakle pogled daleko dopire, a također je ''šila '' shvaćena ovdje i u smislu moralnog zakona. Tako bi i pojam sile trebalo razumijevati u međupovezanosti i međuzavisnosti moralnog zakonodavstva i naših umskih pogleda koji svagda transcendiraju ono aktualno i realitet.
U engleskom jeziku ova diferencija je jasna u smislu razlikovanja ''force'' i ''violence'' i to egzistira također dvojako razumijevanje ove ''force'' i to u smislu prirodoznastvenom i u smislu filozofskom.
Kaže se, na primjer, ''gravitation force'', ''strong force'' čime se određuju fizikalne zakonitosti kako u makrokosmosu tako i u mikrokosmosu i ono objedinjavajuće je upravo taj pojam ''force''. Međutim, egzistira i filozofsko tumačenje te ''force'', te ''sile'', jer i čitavu filozofijsku znanost možemo razumjeti kao jednu ''teoriju sile'' na što jasno upućuje Schopenhauer u svojoj ''Svijet kao volja i predstava''.
U bosanskom jeziku koristiti silu kaže se ''nazor'' čime se kani iskazati, da svaka upotreba sile podrazumijeva prethodno ''zrenje'', ''razmatranje'' ili pak ''razmišljanje '' te da je, prema tome, jedan posve umski akt.
