subota, 26.08.2017.

"POSLJEDNJI ZID SNA"


slika: digital artist

Tako se opet zove zbirka poezije koja mi je jutros uz knjigu naše Biby također pristigla na adresu u Adelaideu, a koja je potpisana samo sa imenom S. Trebalo bi pojasniti, da je u oba slučaja riječ o osobama koje su bliski prijatelji i između kojih vlada ljubav pa su obje knjige nastale na neki način iz potrebe, da oba ova autora zbroje svoje najintimnije filozofsko blago koje je trebalo biti prijateljskim poklonima, a nikako dostupna široj javnosti. Zato, na primjer, u ovoj zbirci poezije nema niti brojeva stranica, niti predgovora niti pogovora, niti imena autora, iako je riječ o jako lijepoj kolekciji od 72 pjesme koja svakako može pobuditi zanimanje literarne kritike.

Prema Bibynoj metafori to su zapravo komadići razdrobljena zrcala koja su ponovo stopljena u cjelinu na način, da su oboje postali jedno u drugome. To su, dakle, dva srca od stakla!!! Dakle, riječ je o ljubavnoj poeziji i sve se pjesme odnose na isti predmet - ljubav prema ženi i ta je ljubav vječna kao što i autor piše:

„vječnost, u mojim pogledima, uvijek si tu...u mojem dahu, postojiš bez traga''.

Dok se ta žene pita:

„Jesmo li...“ (Biby, „Moje ispričane priče“, str.107)

Te godine provedene sa njim sastojale su se od Bibynog obožavanja njega i njegovog ludila za njom, od bezbroj stvari koje su radili zajedno, a bile su sve dragocjene i svete i vremena između njih koje su morali provesti odvojeni. Postali su ovisni jedno o drugome: tjelesno, emocionalno, duhovno. Njemu se to sviđalo, a nju je gušilo i više ju je davila njegova ovisnost o njoj, nego njena o njemu.

Znala je to po njegovoj preosjetljivosti, o ranjivosti koju nije pokazivao nikom drugom. Znala je kada su mu oči blistale od radosti, a kada od tuge i onda kada se trudio da bude raspoložen ili ozbiljno neemotivno profesionalan, jer je upravo na poslu gdje nema mjesta za svoje osobne krize. Znali su sve jedno o drugome i osjećali su se stopljeni u Jedno:

„Naše dvije kapi, na zidovima istina nalazi se moja kap, u mojoj se kapi nalazi moja duša, tvoja je duša u kapi, do kapi duše moje, na zidovima istina, dvije su se kapi štopile u život.“

Međutim, tu se postavlja problem individualne slobode koju u dobroj mjeri treba shvatiti usamljenošću, jer sloboda je svagda usamljena i mi živimo u jednom rascjepu totalnog jedinstva sa Bogom na način, da smo postali jedno tijelo i osobne slobode koja nam omogućuje da budemo stopljeni sami sa sobom, sa vlastitim duhom, da je taj duh pri sebi, stopljen u jedno Jedinstvo subjekta koji vlada samim sobom i svim svojim manifestacijama, a to je iznimno teško.

Ljubav je sa druge strane upravo pokušaj, da oboje podnesu tu težinu svakodnevnog življenja i bitisanja u svijetu koji je uglavnom neprijateljski usmjeren prema nama, da se taj svijet lakše podnese, da se ublaži patnja i bol. Odatle toliko zaklinjanje na ljubav. Naizgled je čitava ova zbirka i refleksivna, ali postoji nekoliko zapisa koji su prožeti dubokom suptilnom erotikom, da nam se čini kako je Nietzsche u pravu kada kaže, da je u tijelu više umnosti, nego u svim našim umjetnostima.

Jedan takav zapis izgleda ovako:

„Sjećam se kada sam ulazio u tebe, svojih prvih pokušaja, svakog prvog volim te, tebi i postao tvoj Tiumeni......''

Međutim, to jedinstvo nije samo tjelesno, da tako kažem, ono je također i duhovne naravi i autor piše u pjesmi pod imenom „Jedno“:

„Sve sam ti uzeo i sve dao, i ti meni sve si dala, tvoj dah, pogled, sebe, ja tebi kao i ti meni, moje su misli tvoje kao i tvoje misli što su moje......“

Ima, dakle, mnogo zajedničkog sa filozofijom Martina Bubera i dobro je da smo u ovome vremenu totalnoga nihilizma prožeti Buberovim egzistencijalizmom i vjerom u čitav sklop božanskog stvaranja i božanske prisutnosti u djelima čovjeka.

I konačno bih rekao par istina o obje ove knjige: obje su knjige dragocjeni literani doprinos suvremenoj hrvatskoj literaturi, obje su knjige skrivene od pogleda većine zainteresiranih subjekata pa se po svemu čini, da bi trebala uslijediti jedna redakcija teksta koji bi svakako trebao biti dostupan širokom krugu hrvatskih čitatelja i konačno riječ je o knjigama hrvatskih migranata koji žive i stvaraju izvan matice domovine pa bi svakako trebalo posvetiti posebnu pažnju ovim činjenicama i uklopiti spomenute knjige u maticu literarnih zbivanja u domovini i na taj način premostiti jazove između domovinske i iseljene Hrvatske.

Bez obzira kako te stvari stajale, ja ne mogu, a da ne spomenem istinu kako sam gledajući knjige, plakao o njihove ljepote.



dr Zlatan Gavrilović Kovač

iz knjige "ZNANOST I POEZIJA"


http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php


10:46 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se