DOKTOR ŽIVAGO
Sigurno je jedan od najslavnijih romana koji nije štampan u Sovjetskom Savezu roman “Doktor Živago” Borisa Pasternaka iz 1956. godine. Prema ovom romanu snimljen je i film istog naslova kojega je sačinio britanski redatelj David Lean zbog kojega je Pasternak doživio svjetsku slavu pored toga, da je bio dobitnik Nobelove nagrade za književnost.
Prema našem velikom književnom teoretičaru Zdenku Škrebu, veliko je pitanje kako je tako “primitivno pisan roman” doživio, da bude nagrađivan pa je ugledni zagrebački profesor odgovorio kako je to zbog toga, jer su ljudi cijenili informaciju koju su dobili o ruskoj revoluciji o kojoj su znali malo ili gotovo ništa.
Ovaj roman kroz priču Jurija Živaga i njegove Lare govori o promjenama u Rusiji i Sovjetskom Savezu između 1903. i 1939. Godine, a u sebi osim romantične priče ljudi koje povezuje ljubav, sadrži i priču intelektualca razočaranog u komunističku revoluciju koji odbija raditi na stvaranju novog socijalističkog društva. Računajući, da njegova knjiga nikada neće ugledati danje svjetlo u Sovjetskom Savezu i ne čekajući odgovor sovjetskog izdavača, Pasternak se pobrinuo da rukopis u ljeto 1956. godine završi kod talijanskog izdavača koji je istovremeno bio član komunističke partije.
Na koncu odgovor časopisa “Novi mir” dolazi u rujnu mjesecu i on je prema Pasternakovom očekivanju bio negativan, a službeni razlog za to je bio, da djelo nije napisano u duhu socijalističkog realizma i da slavi individualizam buržuaskog tipa.
Izdavanje romana prvo u Italiji bez obzira na pokušaje zabrane sovjetskog udruženja pisaca, a potom i u ostatku svijeta, donijelo je internacionalnu slavu piscu što će onda nešto kasnije iskoristiti i CIA tiskajući verziju knjige na ruskom jeziku kako bi mogla biti nominirana za Nobelovu nagradu. Na kraju će, protivno svojoj volji, nakon 5 pokušaja dobiti i osvojiti Nobelovu nagradu za književnost za knjigu “Doktor Živago”.
Sama kvaliteta djela i odbijanje sovjetskih izdavača, da ga štampaju u Sovjetskom Savezu dovelo je do raznih kritika u zapadnom svijetu, ali i žestoke rasprave i prebacivanje odgovornosti za cenzuru u sovjetskom društvu književnika. Iako roman “Doktor Živago” neće biti tiskan u Sovjetskom Savezu do posljednjih godina postojanja te države, njegov utjecaj na tadašnju rusku književnost je neupitan pored ostalog, jer je ukazivao na loše strane tadašnje socijalističke cenzure što je svakako omogućilo, da se ona umanji ili ublaži u slijedećim godinama što je bio jedan dugi postepeni proces koji je otpočeo još 1954. godine od Drugog kongresa sovjetskih pisaca.
Jedan instruktivan biografski prikaz života i rada Borisa Pasternaka dao je njegov sin Evgeni Pasternak koji obuhvaća tragične godine od 1930. do 1960., a dostupan je preko engleskog prijevoda Michaela Duncana koji je tiskan u Londonu 1990. godine. Bilo kako bilo, engleski čitatelj drži Borisa Pasternaka jednim od najvećih ruskih pjesnika, autorom jednog od najvećih romana prošlog stoljeća, briljantnim prevoditeljem, kompulzivnim autobiografom, impulsivnim ljubavnikom i hrabrim čovjekom u teškim vremenima tako da je to teško i zamisliti. Ova važna kritička biografija daje jedan ključ za godine Pasternakovog života gdje je on razvio jednostavan stil kojeg će upotrijebiti u realizaciji romana “Doktor Živago”, njegovim posljednjim pjesmama i “Jednome eseju za autobiografiju”. To je, dakle, prvi period kad on iskušava oštro neslaganje oficijelnih krugova koje traje do kraja njegovog života, a koje je bilo posebno intenzivno 1958. godine kad je bio prisiljavan javno se odreći Nobelove nagrade kratko vrijeme nakon što ju je dobio.
Tako je Evgeni Pasternak dao čitateljstvu privilegiju, da prodre u dubinu problematike koja se vezuje za njegovog oca od 1935. godine i Pariške Konferencije pisaca, njegovo odbijanje denuncijacije Maršala Tuhačevskoga u godini 1937., njegovoj podršci Ahmatovoj nakon što su njen sin i njen drugi muž bili uhićeni tijekom Staljinovih čistki i cijelom slučaju koji se vezuje za roman “Doktor Živago”.
Tako na koncu dolazimo do odgovora kako je Pasternak uspio preživjeti ove godine i pod koju cijenu. Nema nikakve sumnje, da je ova knjiga po svom obilju nepublicirane korespodencije kao i po prijevodu zavidnog broja pjesama i prvih pokušaja sjećanje Evgenija na glavne doprinose Pasternaka koji mogu biti značajni u njegovom daljnjem studiju kao i u ocrtavanju portreta jednog pisca koji je bez svake sumnje ostavio značajne pečate na ruskoj literaturu dvadesetog stoljeća.
iz moje knjige: "RUSKA ZORA"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
