subota, 19.08.2017.

MODRE DUBINE



U suvremenoj fizici često se govori o malom ili velikom, o konačnom ili beskonačnom, koliko je nešto teško ili masivno, kolika je snaga , masa ili količina.

U literarnoj kritici za razliku od fizike na primjer mi se često bavimo ''dubinom'' dotične poezije odnosno utiscima koje je ona ostavila u nama. Pri tome ne treba smetnuti sa uma da ovaj pojam dubine svatko doživljava na različiti način i da nema jedinstvena slaganja u pogledu njega.Isto tako nema svatko isti doživljaj dubine poezije nego svatko gleda na svoj način u zavisnosti od njene predstave koju je stekao od najranijih dana. A kakva je moja predstava dubine, najbolje svjedoče moji najraniji susreti sa morem u okolici Dubrovnika od kojih i danas imam sliku dubine povezane sa golemom morskom masom na kojoj pluta mala ribarska barka. Ovdje se obala naglo i strmo spušta prema dnu tako da su dubine mora u okolici Dubrovnika već nakon nekoliko zaveslaja prema pučini neobično velike.

Taj vas osjećaj težine mora i njegove dubine prati na jedan neobjašnjiv način već dok ste sasvim blizu obale gledajući prema horizontu kojim dominira modro plavetnilo morskoga oceana. A ja sam znao tim oceanom plivati jos od najranijih dana i to od uvale Pile prema Dančama i onda uvalom ispod Boninova do hotela Libertas. I tada bih zamišljao kako neka golema kornjača sva obrasla algama izranja iz tih dubina i nosi me na svojem oklopu. I onda bih doživljavao stravu pa bih plivao jače i jače dok ne bih naišao na plitko more ili kakvu stijenu na koju bih mogao stati svojim nogama i za vrijeme toga preplivavanja ili pak ribanja na otvorenoj pučini ispod zidina Grada događalo bi se da bih postao svjestan dubine mora na takav način da sam pratio zrake sunca koje su se gubile morkom bezdanu.

Zrake sunca se koso prelamaju na morskoj površini i prodiru duboko prema dnu u paralelnim linijama i ja bih onda pratio te zrake sunca koje bi se nakon nekoliko metara gubile u morskoj modrini iza koje je ležalo beskonačno carstvo morske tame do koje svjetlost sunca nikada ne dopire. I ja od tih najranijih iskustava imam predstavu dubine kao te beskrajne modrine našega mora do koje svjetlost sunca jedva da dopire. A takve sam dubine našao kod naših najvećih pjesnika kakav je Tin Ujević ili Šimić i nema nikakve sumnje da su ovi najraniji utisci dubine mora razlogom da ja danas u hrvatskoj literaturi vrednujem poeziju samo s obzirom na one najdublje i najveće naše pjesnike.

A to možda smeta mnogima koji imaju drugačije kriterije, odnosno kriterije koje su izgradili na sasvim drugačijim predstavama.


https://www.magicus.info/alternativci-i-korisnici/predstavite-sebe-i-svoj-rad/modre-dubine


10:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 18.08.2017.

PROBLEM OČINSTVA I RODITELJSTVA



Povodom slučaja pilotkinje Carey Steacy, htio bih reći o tome, da se u njenom slučaju kao i u sličnim takvim slučajevima javlja problem majčinstva kao primarni problem, jer tobože su žene primarno definirane tom ulogom. Pri tome se previđa činjenica, da u suvremenom vremenu isto tako može biti govora i o krizi očinstva i općenito roditeljstva gdje se pod pritiscima zahtjeva suvremenoga društva i odnosa u njemu nedovoljno pažnje posvećuje odgoju djece kojima je uskraćena roditeljska i svaka druga ljubav. Prema tome ne postavlja se danas samo pitanje žene i njene primarne uloge u društvu, nego se također postavlja i problem očinstva koje je pred naletom suvremenih tehnologija i na njima utemeljenih socijalnih odnosa gotovo potpuno izbrisalo tradicionalne obrasce odnosa očeva i djece.

Majčinstvo nije samo sposobnost začeti, nositi dijete, roditi ga, dojiti i omogućiti mu potreban fizički razvoj. To je i želja da vaše dijete bude najsretnije i najuspješnije na svijetu, želja da ga zaobiđu sve nevolje, da se dobro snađe u svakoj situaciji i da može računati na vašu pomoć i ljubav. Očinstvo je također sposobnost brige za vlastito dijete i osjećaj dužnosti da vlastitom djetetu budete pri ruci u svakoj životnoj situaciji i da mu prenesete one vještine i znanja koja ste i sami stekli tijekom vremena. Međutim, isto onoliko koliko je danas opravdano govoriti o krizi majčinstva, isto toliko je moguće govoriti i o krizi očinstva i općenito roditeljstva koju ulogu danas sve više preuzimaju razne socijalne institucije od vrtića i jaslica pa nadalje preko školei klubova.

Je li moguće pomiriti profesiju i roditeljsku ulogu, to naravno zavisi od samih roditelja i njihove sposobnosti da pronađu balans između socijalnih očekivanja i dužnosti i same porodice koja se danas doima kao jedan emotivni otok u moru racionaliziranoga svijeta tehnike u kojem se izgubila supstancija odnosa roditelja i djece koji su opterećeni fetišiziranim oblicima odnosa i interakcija. Nema nikakve sumnje da odgovore na ovakva i slična pitanja treba potražiti u jednoj filozofiji socijalnoga razvoja koja bi trebala biti sa ljudskim licem kao jedan realni humanizam gdje se od roditelja i djece podjednako traži istinski ljudski odnos prožet ljubavlju, istinom i požrtvovanjem.


https://www.magicus.info/alternativci-i-korisnici/predstavite-sebe-i-svoj-rad/problem-ocinstva-i-roditeljstva


14:35 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 15.08.2017.

“BAJKA O DJEČAKU KOJI JE UGASIO MRAK NA ZEMLJI“ SANDRE VULIN

Sandra Vulin je sasvim mlada hrvatska autorica koja radi i stvara u Leonbergu u Njemačkoj. Bila mi je poznata po svojim krasnim pjesničkim prilozima na informativnom portalu www.magicus.info, a onda sam saznao da je napisala bajku pod naslovom ''Bajka o dječaku koji je ugasio mrak na Zemlji''. Tu sam bajku i sam dobio na poklon od autorice, a onda sam pomislio da bih mogao napisati i par riječi svojih komentara o njoj.

Predgovore su dali poznati naši književnici kao što je to Vesna Krmpotić pod naslovom ''Bajka izraz zbilje'', profesor Ante Lauc pod naslovom ''Vil, bajka o spašavanju svijeta'' i gospodin Zvonko Penović.

U ovoj bajci je riječ o dječaku Vilu koji zajedno sa svojim prijateljem Kuckom pronalaze djevojčicu Halisu čije suze otope led na Zemlji. Ova bajka nije ezopska bajka koja je takvo shvaćanje nekog prirodnog odnosa ili događaja između pojedinih prirodnih stvari, ponajčešče između životinja čiji nagoni vode porijeklo iz onih istih potreba koje pokreću i čovjeka kao živo biće. Taj odnos ili događaj poimljen u svojim općim odredbama jest takav da se događa i u području ljudskog života i tek na temelju toga on dobiva neki značaj za čovjeka.

Prava ezopska bajka je prema ovoj odredbi prikazivanje ma kakvog stanja iz žive ili nežive prirode ili nekog stjecanja prilika iz životinjskog svijeta koji se ne izmišlja proizvoljno, već se uzima onakav kakav jest prema vjernom promatranju pa se zatim prepričava kako bi se iz toga izvukla neka opća pouka s obzirom na ljudski život ili točnije s obzirom na njegovu praktičku stranu, na mudrost i valjanost ljudskog djelovanja i postupanja.

I ovdje mašta uobličava događaje kojima u osnovi leži životinjski instinkt, a govore o nekom ljudskom prirodnom odnosu i tada je cilj pouke isticanje općih korisnih značenja koji su važni u našem ljudskom životu. Međutim, bajka o dječaku Vilu, Kucku i djevojčici Halisi nije niti slavenska bajka, naime, ona koja bi imala slavenske motive i pouke za život proistekle iz našeg slavenskog mentaliteta ili karaktera naroda kao što je to u hrvatskoj literaturi slučaj sa bajkama velike Ivane Brlić Mažuranić. Zato se ja slažem sa gospođom Krmpotić koja je ovu bajku Sandre Vulin shvatila izrazom zbilje, onim što je toliko značajno u našem svakodnevnom ljudskom bitisanju da nam se ljubav čini kao posljednja slamka spasa u ovom „posrnulom svijetu“.

I ova bajka je specifična upravo po tome, da ljubav postavlja svojom središnjom tematikom u kojoj je najuzvišenije upravo ono što je predanost čovjeka nekom drugom čovjeku, a ljubav se ne zasniva na refleksiji i kazuistici razuma, već ona vodi svoje porijeklo iz osjećaja čiju podlogu čine oduhovljeni prirodni odnosi. Odatle ljepota ove bajke koju treba tražiti u osjećajima ljubavi i u fantaziji i mašti koja sebi izgrađuje svoj svijet zaradi toga fundamentalnoga odnosa, a sve druge interese i prilike uzdiže na stupanj ukrasa tog fundamentalnog osjećanja ljubavi.

Možda sam ja malo žalostan, da je bajka okončana tako nekako žalosno gotovo sa porukom da u našem ljudskom životu nije moguće postići puno zadovoljstvo niti potpunu sreću, ali i po toj tragičnosti bajka o Vilu, Kucku i djevojčici Halisi ostaje trajna imovina suvremene hrvatske literature.

Hvala Sandri za to!
Zlatan Gavrilović Kovač


tekst je iz moje knjige "SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM"


slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php


11:19 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 14.08.2017.

ŠTO LJUDIMA ILI NARODU ONDA OSTAJE?!

Pa gledam vijesti na televiziji o ovim događajima u Virginiji i čitam novine o tome pa jest pomalo zastrašujuće djeluje spoznaja, da smo ponovo u vremenima teških etničkih i rasnih nereda u Americi i ovdje u Australiji. Tako se i računa, da je najnovije krvoproliće u Virginiji najveće u posljednih decenija, jer se dugo vremena vjerovalo kako je moguć suživot i tolerancija između različitih političkih, rasnih i religijskih pokreta, ali izgleda da nije baš sve tako.

„Večernji list“ donosi više naslova o tim događajima, a ja sam izabrao među njima ovaj kraći imajući na umu, da se u njemu spominje jedan naš mladi čovjek pa se tako indirektno upućuje i na naše aktualne političke i nacionalne prilike:

''Tisuće ljudi okupilo se u znak prosvjeda na ulicama Charlottesvillea u Virginiji u subotu, među kojima je bio i 20-godišnji student Sveučilišta u Nevadi Peter Cvjetanovic. On je stigao iz Rena u Charlottesville kako bi sudjelovao na prosvjedu „Ujedinimo desnicu“.

Neredi u SAD-u uhićen vozač koji se zaletio u ljude, u padu helikoptera dvoje poginulih.

"Došao sam na marš zbog poruke da bijela europska kultura ima pravo biti ovdje baš kao i svaka druga kultura", kaže Cvjetanovic. "Nije savršeno, naravno da postoje i nedostaci. Međutim, vjerujem da će uklanjanje kipa biti postupno uklanjanje bijele baštine u Americi kao i ljudi koji su se borili i branili te gradili svoju domovinu. Robert E. Lee je bio dobar primjer. Nije bio savršen čovjek, ali želim odati poštovanje onome što je napravio", dodao je. Na društvenim medijima pojavila se njegova fotografija, a potom su krenule i optužbe da je rasist. "Nisam očekivao da će fotografija biti podijeljena. Shvaćam da ima vrlo negativnu konotaciju, ali nadam se da će ljudi koji dijele fotografiju shvatiti da nisam rasist kojeg oni vide na toj fotografiji", dodaje student. "Kao bijeli nacionalist, brinem se za sve ljude. Svi zaslužujemo budućnost za našu djecu i za našu kulturu. Bijeli nacionalisti ne mrze. Mi samo želimo sačuvati ono što imamo", rekao je Cvjetanovic za ktvn.

Nasilni prosvjedi u Virginiji

„Podsjetimo u sukobima između bijelih nacionalista i protuprosvjednika veliki je broj ozlijeđenih. Jedna osoba je poginula, a 19 ih je ozlijeđeno kada se 20-godišnji mladić automobilom zaletio među ljude. U padu helikoptera koji je nadzirao prosvjed poginulo je dvoje ljudi. Skup ekstremne desnice održao se zbog planova o uklanjanju kipa južnjačkog generala Roberta E. Leeja. Spomenici u čast Leeju i drugim čelnicima Konfederacije, gubitničke strane u krvavom Američkom građanskom ratu koji je trajao od 1861. do 1865., postali su točka prijepora u Sjedinjenim Državama. Mnogi od njih već su uklonjeni ili preseljeni, dok ostalima, poput Leeju u Charlottesvilleu, gradu u središtu Virginije, prijeti slična sudbina“, piše dpa.

Pa jest malo ne neobično da se uklanja statua generala Leeja ima li se na umu da u Americi ima nekoliko jako poznatih njegovih spomenika kao što ima državnih institucija koje nose njegovo ime, jer je neosporna činjenica kako je taj general povijesna činjenica koja zaslužuje da bude pamćena, kako zbog uloge koju je imao u gradanskom ratu u Americi, tako i zbog zasluga koje je dao ukupnoj vojnoj znanosti Amerike.

Stoga se čini da je uklanjanje toga spomenika bez presedana u novijoj američkoj povijesti, jer se postavlja pitanje: što ljudima ili narodu ostaje, ako im se oduzme njihova povijest, njihov jezik, njihova kultura, njihov Bog odnosno religija. Što, dakle, tom narodu onda ostaje?!

Odatle se čini da je najnovije okupljanje desnice u Virginiji rezultat ne toliko procesa odobravanja političke platforme koja prosvjednike okuplja kao što je to bilo nekada u Americi, nego je rezultat protesta i ogorčenja ljudi što im se uskraćuju njihova legitimna građanska prava kao i pravo na ispoljavanje vlastite kulturne i socijalne specifičnosti.

Nema, dakle, nikakve sumnje u to da je ovdje na djelu jedan proces niveliranja kulturne specifičnosti bijele populacije Amerike, a kako će to dalje teći u novim uvjetima cvjetanja liberalnog kapitalizma, to će tek vrijeme pokazati.

Srdačno iz Adelaidea
Zlatan Gavrilović Kovač


.



16:24 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 13.08.2017.

neki problemi vezani za jedinstvenu teoriju polja!



ONE COSMOLOGY OF LIFE AND MEDICAL MACHINES

Dr Zlatan Gavrilović Kovač

Adelaide 2009

Ova teorija fundamentalno biva oblikovana sa Boškovićem, a onda ima svoje izraze kod Marxwela i Einsteina.

Danas se također govori o kvantnoj teoriji polja koja vrijedi za kvantnu stvarnost. Teorija koja pokušava objediniti ove svijetove mikro i makrokosmosa zove se još i jedinstvena teorija polja.

Ja osobno mislim da razrješenje ove zagonetke nije moguće na razini objekta,mislim da je razriješenje ove zagonetke moguće na razini subjekta. U tom smislu razriješenje koje bi stajalo u uskoj korespondenciji sa mojom teorijom redukcije na psihološku stvarnost bilo bi u tome, da ova je teorija prije svega kortikalni produkt uma pa da je prema tome njeno razrješenje ili razrješenje ove stvarnosti moguće potražiti na psihološkoj ravni problema.

U tom smislu nama ne bi trebali strogi dokazi niti matematičke formule koje bi objašnjavale fizikalne procese koliko sama imaginacija koja bi nam se činila dovoljnim psihološkim odnosno kortikalnim uvjetom teorije.


https://www.magicus.info/alternativci-i-korisnici/predstavite-sebe-i-svoj-rad/neki-problemi-vezani-za-jedinstvenu-teoriju-polja


12:38 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 11.08.2017.

KAMEN OKO VRATA


Image and video hosting by TinyPic

Od mog posljednjeg susreta sa Sonjom prošlo je dvije i pol godine i ja je nisam viđao u meduvremenu.
I tada nastade jeđna poezija u kojoj sam zamišljao kako je još uvijek moguće, da naša relacija postane realitet, a ta poezija izgleda ovako:



Već je prošlo 2 godine i 3 mjeseca
koliko smo zajedno,
ali nadaleko
kako to malen tok potoka
vlasti jest viko',
kad je riječ o nekome,
tko rječju zlatnom
okovo' je ženski zglob.

I svaki novi dan
čini mi se kao kamen oko vrata
i toliko skupih kamenja,
da je ljudima preko kantara
moja muka slavna.

Zima je, kako vidiš
i veliki je zimski dažd,
a od tvoga cvijeta glas
čini se kao
daleki i mukli grom,
koji kao da kaže,
da je konačno vrijeme
za naš novi maleni topli dom.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63930


09:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.08.2017.

HRVATSKI REALIZAM – GJALSKI

Hrvatski realizam je jedan period hrvatske književnosti koji otpočinje 1881. godine dakle od godine Šenoine smrti, a traje do 1892. kada dolazi do objavljivanja Matoševe pripovjetke Moć savjesti, prve modernističke pripovjetke hrvatske književnosti. Nastao je kao rezultat jedne specifične povijesne i socijalne situacije Hrvatske u razdoblju koje je obilježeno vladavinom Khuena Hedervaryja. To je dakle razdoblje ukidanja institucije seljačkog kmetstva, propadanja slavenskih seljačkih zadruga kada seljaci ostaju sa vrlo malo zemlje koja je nedovoljna za preživljavanje pa onda dolazi do jednog ogromnog egzodusa prema gradovima gdje su prisiljeni na proleterizaciju. Također je to period propadanja plemstva i seoska djeca se šalju u gradove na školovanje zbog uzdizanja na socijalnoj ljestvici, zbog promocije, ugleda i bogaćenja.

Dominantna književna vrsta tog perioda je roman, a za zlatno doba hrvatskog romana uzima se priod od 1880. do 1900. kada većina hrvatskih realističkih pisaca objavljuje svoje romane u časopisima kao što su Obzor, Vijenac te u pravaškim časopisima Hrvatska vila, Sloboda i Balkan.

Janko Ibler se drži da je dao našu najbolju estetiku hrvatskog realizma. Književnost prema njemu treba biti tendenciozna i realistična. Tako se zalaže za načelo vjerodostojnosti i psihološku analizu

Iz ove situacije propadanja tradicionalnih struktura hrvatskog društva koje su vladale stoljećima javlja se jedna tendencija jačanja hrvatske nacionalne svijesti kao i povratak na korijene kada se obrađuju teme vezane za doseljavanje Hrvata na balkanske prostore. To se najbolje vidi u povijesnom romanu Gjalskoga Dolazak Hrvata kada se ideja slavenskog nadiranja na Balkan povezuje s idejom nacionalne slobode i jedinstva.

Slaveni su se u 6. i 7. stoljeću bavili zemljoradnjom i stočarstvom, a pljačkaški pohodi na bizantski teritorij značili su znatan doprinos u njihovu blagostanju. Zemljoradnja Slavena bila je ekstenzivna obrada polja paljevinom ili motičnom tehnikom. Upotreba pluga sa drvenim ili željezom okovanim ralom bila je tada u njih tek u začetku. Od žitarica uzgajali su pretežno proso i ječam, a u manjoj mjeri pšenicu. Veoma važno mjesto imalo je stočarstvo, jer je stoka bila pokretni imutak koji se lako mogao povećavati pljačkom, dok je zemljoradnja bila često ometana seobama i ratnim pothvatima. Živjeli su nevelikim selima rasutoga tipa među sobom znatno udaljenima sagrađenima na obalama rijeka ili jezera, u močvarnim krajevima ili po obroncima brda. Kuće su im bile drvene pokrivene slamom ili trskom. Bavili su se također lovom i ribolovom. Obrtnička proizvodnja bila je dijelom sastavni dio kućne radinosti, a dijelom se već pretvorila i u samostalna obrtnička zanimanja kao što je bio kovački obrt, obrada metala, lončarstvo, tkanje lanenoga platna.

Hrvati su živjeli u demokraciji. U stvarnosti je to bilo rodovsko-plemensko uređenje na stadiju vojne demokracije. Na čelu pojedinih plemena stajali su samostalni poglavari. Zajedno sa njima prvaci plemena i rodova odlučuju o svim javnim poslovima u plemenskim viječima prvaka. Kada bi zaprijetila vanjska opasnost plemena su se privremeno združivala u plemenske saveze. Uzajamne obveze i zajedničke odluke donosile su se na narodnim skupštinama. Volja većine plemena okupljenih u savezu nije obvezivala sve, nego samo ona plemena koja su prihvatila zaključke svojom slobodnom odlukom.

Premda su na svojim ratnim pohodima hvatali zarobljenike kod njih ipak nije postojalo ropstvo kao trajna institucija. Ratne zarobljenike držali su kod sebe neko vrijeme, a onda su im dopustali da slobodno žive među njima ili su ih uz otkupninu vraćali u svoju zemlju. Hrvati su ratovali pješice, a konjičke odrede davali su njihovi nomadsko ratnički saveznici Bugari i Avari. Bili su naoružani kopljem, lukom i strijelama, vješto su pripremali zasjede, u defanzivi okretno su ratovali na brdovitu, močvarnu ili opće teško prohodnom tlu, a izbjegavali su frontalne borbe u ravnicama. U vrijeme osvajanja Balkana znatsno su razvili ratnu tehniku pa su se služili i veoma složenim opsadnim spravama.

Slaveni na Balkanu kao organizirana plemena u neprekidnom ratnom naletu povezana u širokom plemenskom savezu pod vrhovnom vlašću i vojnom komandom Avara zbijali su se brze i pripremali za skoru potpunu političku samostalnost. Priliku za ostvarenje takve samostalnosti dao im je unutrašnji razvitak kod Avara povezan sa njihovim neuspjesima u borbi sa Bizantom.

“Već je dosta mjeseci prošlo što je četa stražila na Dunavu. Nije se za sve to vrijeme ništa osobito dogodilo. Ni Avari ni njihovi slavenski saveznici nisu niti jedanput pokušali prijeći Dunav i upasti u carstvo.

Zapovjednik čete, legat* Ligurije, saznao je doista po svojim špijunima da se Avari silno naoružavaju i nekuda spremaju. I u prvi je čas odmah učinio nužne odredbe u svojoj četi, da budu straže što pomnije i što budnije. No naskoro je dobio sigurne vijesti da se Avari spremaju, ne na jug, nego da polaze prema sjeveru i sjeverozapadu.

Saznao je dapače da se negdje daleko na sjeveru podigoše mnogi slavenski puci, imenom Hrvati, protiv avarskoga gospodstva te da pobjedonosno potiskuju Avare na jug i na istok.

Te su glasine bile to vjerojatnije što doista nije bilo vidjeti prijeko na drugoj strani Dunava ni ma kakvih naoružanih četa, pa dapače ni pojedinih naoružanih ratnika, što je inače ipak vazda bilo na avarskoj strani. Štoviše, najveći i najdalji hrinkovi, u kojima su Avari glavno čuvali i sahranjivali svoje bajoslovne bogate plijenove, bijahu gotovo bez prave straže. Dobre i oštre oči dalmatinskih vojnika mogle su tek zamjećivati starce, djecu i žene.

»Mora da je sva vojska gore na sjeveru u ratu!« - zaključivahu rimski vojnici.”

(Gjalski, Dolazak Hrvata)

Slaveni su još u 6. stoljeću sa Avarima ili sami provaljivali i u Dalmaciju, ali najsnažniji val doseljavanja koji je preplavilo rimsku Dalmaciju dogodio se 614. i 615. Nadiranje se nastavilo i idućih godina tako da su osvajači doprli sve do Jadrana pa su oko 614. razoreni mnogi romanski gradovi kao Skardona, Salona, Delminij, Narona i Epidaur, ali su neki i sačivani uglavnom zbog jakih utvrda kao Jader (Zadar) Tragurion (Trogir) Dekateron (Kotor) Butua (Budva) Skodra (Skadar) i Lissus (Lješ).

“Dolaskom Hrvata i progonom Avara sa čitavog područja Dalmacije, donje Panonije i Ilirika, nastadoše odmah bolje i prijatnije prilike. Ljudi sedmeroplemenog naroda, koliko i bili vješti oružju i odani ratu, ipak bijahu isto kao i dosad nastanjeni Slaveni uglavnom i najprije poljodjelci.

Pravim su se žarom latili opet pluga i motike, opet su im ratilo i lemeš zaokupili ruke. A sa suprotnih otoka, kamo su se bili utekli rimski stanovnici Salone i Aspalatosa*, naskoro se opazilo i zamijetilo ovo marljivo i mirno živovanje i gospodarenje novodoseljenih ljudi. Dakako, rimski su građani morali gledati kako njihova polja, njihove drage vinograde, njihove sočne i zelene livade i pašnjake obrađuje tuđa ruka i tuđa ih volja u svojoj vlasti drži.

Ispunjaše ih to i bolom i srdžbom, da se u njihovim dušama još jače ustalasa čežnja za izgubljenim zavičajem. Ali dakako - tko da bi smio i mogao samo i pomisliti na povratak? Vidjeli su Rimljani da je uz te marljive težake i ratare još sva sila naoružana svijeta, koji se danomice vježba u oružju i u igri s hatovima, a koji dapače počinje da se uči, vježba i pripravlja za pomorski posao, te gradi po nađenim i zatečenim primjercima čamce, lađe i splavi, i obzirno se, na stalno povjerava morskim valovima.”

(Gjalski, Dolazak Hrvata)

U dvadesetim godinama 7. stoljeća pokreće se još jedan val južnoslavenske seobe. U to su vrijeme Hrvati iz zakarpatske Velike ili Bijele Hrvatske kroz Moravsku i zapadnu Panoniju prodrli u Dalmaciju. Tu su digli ustanak protiv Avara, zbacili njihovu vrhovnu vlast i stvarili novi plemenski savez pod vodstvom Hrvata

“Tribali su tom prilikom saznali da su se Avari morali povući sa sjeverozapada, jer su se ondjašnji Slaveni oslobodili njihova gospodstva i osnovali veliku, silnu državu pod imenom Velike Bijele Hrvatske, a pod kraljem Samom. Ta je vijest malko pokolebala njihovu odluku, da budu u službi Avara. No videći silno blago u avarskim hrinkovima i bogato već nadareni, prosudili su da bi u svakom slučaju po njih dobro bilo da se tu zametne kakva borba između rimske straže i Avara. Tom bi prilikom mogli doći do toga blaga u hrinkovima.

I tako nastaviše svoje dogovore s Avarima. Bude dakle ustanovljeno da se Tribali što prije vrate preko Dunava na rimsku stranu, gdje su imali nagovoriti i zavesti rimsku stražu, da pređe preko Dunava na obarsku i slavensku stranu. Imali su rimskoj straži kazati da su Avari i Slaveni opet otišli nekud daleko, pa da su kod kuće samo starci, žene i djeca, baš onako kako je bilo prije tri godine. Avari će se pak sakrivati i neće ih vidjeti.”

(Gjalski, Dolazak Hrvata)

Ustanak protiv Avara podigla su i slavenska plemena u Moravskoj, Českoj i zapadnoj Panoniji pa su zbacila njihovu vrhovnu vlast i stvarila novi snažan plamenski savez kome je na čelu stajao Samo.

Poslije osamostaljivanja zapadnih slavenskih zemalja i ustanka dalmatinskih Slavena pod vodstvom Hrvata protiv Avarska vlasti došlo je do slabljenja moći avarskog kaganata pa se njegova vlast skučila samo na suženo područje panonske nizine

“I tako je dolazak sedmeroplemenoga hrvatskoga naroda stigao svoj konačni cilj i nastala je država prozvana: »Regnum Croatiae et Dalmatiae«. U sakupljenome hrvatskom svijetu bijaše radi toga velika radost.

Nadbiskup Ivan udesio je naime da vladarska isprava bude objavljena u javnom zboru i pred saborom hrvatskih župana i starješina potvrđena. I kad je nadbiskup dočitao vladarsku ispravu na stepenicama pred ulazom u metropolitsku crkvu, a potom je dao potvrđivati znacima ruku pojedinih ljudi iz kneževske pratnje kao svjedoka, približio se starac eremita iz obližnje planine, imenom Eustahije, koji je među pučanstvom odavna bio poznat kao veoma svet čovjek, ali i kao čovjek vidovit.

Taj je prilikom ponovnog čitanja isprave zapao u neku ukočenost. Oči mu se gubile nekud daleko i kao da nešto promatra i gleda, što se običnim pogledom ne može vidjeti. I usne mu pri tom nešto šaptom šaptale, da sve jasnije i glasnije progovaraju. A ljudi su upravo zadivljeno slušali kao pod djelovanjem neke otajne moći i sile.”

(Gjalski, Dolazak Hrvata)

“Sada vidim i gledam grad pod zelenom divnom gorom, opasan srebrnim kraljevskim pasom brze rijeke. Ponosan, krasan i divan je to grad! Da - da - sada raspoznajem.

Od stoljeća već našla je Tomislavova kruna u njem svoje utočište. I sjaj i svjetlo iz te krune sipa se nad tim gradom, a to svjetlo širi se sve više i više, širi se sve dalje i dalje, gotovo po cijelom prostranstvu Tomislavove kraljevine, da nosi na svojim tracima ljubav i vjernost bratskoj slozi, da čuva i budi želju za slobodom, za pravednošću, za znanjem i za napretkom, pa da tjera u crne ponore guste magluštine i duboke tmine, što se valjaju nad Tomislavovom kraljevinom! I ja već vidim prve trakove toga sunca! - zamukne starac, a u isti je čas novopokršteni knez Porga zamahnuo zrakom na sve četiri strane svojim mačem i opet ponovio zakletvu, da će čuvati i braniti domovinu.”

(Gjalski, Dolazak Hrvata)




http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php


20:30 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 02.08.2017.

ČIST..


Image and video hosting by TinyPic

ja sam čist
kao kap djetinja
kao angel sa nebesa
bijelih teških krila
nad ponorom bezdanim
teškim od suza

jesam li čist?
da li me bol ljudska
i duboka tama
zanese u jastvu
i srce moje
prinese kao žrtvu
na kamenu zdrobljenu
od prejake smrti
na mrkom kamenjaru?

ja čist sam
kao tračak Sunca
što kroz grud' mi bije
kao veliko Sunce
u proljetnom danu
da otpočinem mirno
u jastvu besmrtnom
a tiho živovanje
i nada u buduće dane
da upravi mi mis'o
prema Istini
koja je sav moj smis'o

Istina što upravi
sav život
i sav ljudski dah
u koji sam gled'o
znajuć' da velebnijeg
Božjeg zdanja
nisam sanj'o
samog sebe kao ranu
duboku cijeliv'o
miru spokojnome
krila velika dao
da ne padne od pobjede
u ljudsko beznađe

zanese me hvalospjev
vječne ljubavi
i omeđim tu tajnu
kopljima zlatnim
i kerubimima jakim
i ne sruših svijet
nista se ne sruši u nj'
ništa se ne sruši u me
nego nađoh
majušno plodno sjeme
nadoh Tebe.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69296


17:57 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 01.08.2017.

NOVA KNJIGA: "SUVREMENI HRVATSKI RELAIZAM"


slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php



Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Digitalnu knjigu "Suvremeni hrvatski realizam", Zlatana Gavrilovića, predstaviti ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:

ZAHTJEV ZA ŽIVOTNOM ISTINOM

Hrvatskom čitateljstvu se predstavlja jedno 20tak literarnih eseja ili literarnih osvrta na književne radove koji su u proteklim godina objavljeni na portalu http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php iz Zagreba. Svi ovi radovi pripadaju uglavnom suvremenom hrvatskom realizmu koji se znatno razlikuje od klasičnog naravno i zato, jer je hrvatska zbilja puno drugačija od one od prije 120 godina, ali postoje neke poveznice koje su im zajedničke, a to je prije svega zahtjev da literatura izražava realne životne tendencije kao i zahtjev za životnom istinom.

Pjesništvo realizma ne poučava drugačije, nego što to čini sam život putem samih životnih zbivanja. Pri tome nema nikakve razlike između realnog zbivanja i onog koje to nije, ali se u načinu pjesničkog formiranja materijala očituje razlika između realnosti i fikcije. Zato što stvari tako stoje, možamo govoriti da postoji tako nešto kao što je suvremeni hrvatski realizam. Ovaj pravac ne znači ništa drugo, nego zahtjev za životnom istinom koja se izražava kroz mnoge pojedinačne događaje kao što su konkretna životna zbivanja, konkretni likovi koji trebaju po mogućnosti djelovati isto tako stvarno kao i stvarni likovi. Sa tim zahtjevom realizam u hrvatskoj literaturi predstavlja jednu zdravu tendenciju nakon decenija srozavanja uslijed nametnutog fikcionalizma koji je hrvatsku zbilju uglavnom predstavljao u jednom nakaradnom izdanju.

Tako se hrvatska literatura koja je opisivala ljudsko zadržavanje u našim jazbinama, u našim krčmama, usred pijanstva, osjećala kao suviše opterećena našom stvarnošću, točnije kao suviše istinitom literaturom. Tako se smatralo, da je zahtijev za ljepotom onaj koji se suprotstvalja tendenciji ka životnoj istini, međutim smisao umjetnosti nije samo u tome da razveseljava zbog čega se onda govori o dopadanju umjetničkog djela, o prijatnosti i o uživanju. Smisao se umjetnosti iscrpljuje u tome da poučava, da otkriva i da nas čini mudrijima, jer istina u ljudskim okolnostima može biti i neprijatna. Ona nas čak može tištiti i mučiti, nekome može poremetiti životnu radost, a da i ne govorimo o onom pjesništvu koje pristaje na to da nas vodi po onome što je neprijatno i što je sramotno. Tako ono lijepo, do kojega nam je također stalo, leži u materijalu, ali i u pjesničkom formiranju i pjesničkom prikazivanju materijala tako da literatura može ostati u granicama umjetnički podnošljivog.

Tako na primjer generacije koje su nam prethodile slabo su podnosile životnu istinu u pjesničkom djelu, one su odbacivale materijal koji je odstupao od pravila javnog morala i pristojnosti u kojima su i sami živjeli. Naša generacija je u tom pogledu mnogo drugačija. Mi smo mnogo više realisti koji se probijaju kroz teme siromaštva i bijede tako da stalno raste naša sposobnost da se podnese ono što je realistično, a samim tim se povećala sposobnost pjesničkih djela da podnesu životnu istinu. Prema tome, pjesnik ne može govoriti o ljepoti, veličini, moralnoj visini i nježnosti, a da ne pusti da se pojavi i kaljuža života. Stoga je Hartmann u pravu kada kaže:

"Pjesništvo se nalazi pred zadatkom sinteze da primi u svoje forme relativni maksimum životne istine koji mu je potreban za njegov materijal, da bi mogao pustiti da se pojave dublji smisaoni odnosi (vrijednosti itd) ne remeteći umjetničku formu."

Koliko je to riješiv zadatak, to je zadatak samog umjetnika i ono se ne može podražavati.

Zlatan Gavrilović Kovač, Adelaide, 28.6.2017.


Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40



slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/moja-nova-knjiga-suvremeni-hrvatski-realizam


16:31 | Komentari (3) | Print | ^ |

nedjelja, 30.07.2017.

ZABORAV


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Sve će to proći,
jer će jesenje zime nadoći
i sa prvim snjegovima
moja bol bit će zaboravljena,
a od Majke Zemlje
i Oca Vremena
smrtni bogovi stvoriše bega,
koji učaše,
da vrijeme vladara prvog
smijeni vrijeme
i kao luč postavi zaborav nas,
kao mjesečeve mijene,
da po njima mjerimo sve
ono što je lijepo i ružno
i ono što nam se pričinja
kao životno nužno,
a prema toj životnoj nužnosti
ostat će mi samo prsten tvoj zlatni,
kao uspomena
na jedan kratak sanak slatki.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66384


19:03 | Komentari (5) | Print | ^ |

petak, 28.07.2017.

Osvrt na knjigu - "Daljine", Zlatana Gavrilovića Kovača


slika: Nenad Grbac

POEZIJA I SLIKARSTVO - IZVAN GRANICA POSTOJANJA

Poezija i slikarstvo dvije su različite, no i usporedive vrste umjetnosti. I jednoj i drugoj cilj je izazvati emocije, pri čemu se poezija više oslanja na unutarnje osjećaje, a slikarstvo na vizualni doživljaj. Upravo stoga netko je i rekao ili napisao: "Poezija je slikarstvo koje se sluša i nevidljivo je, a slikarstvo je poezija, koja je vidljiva ali se ne može čuti".

I dok pjesnik svoju umjetnost stvara pomoću misli i riječi, slikar to isto radi pomoću kista, boja i platna. Poznata je činjenica da su mnogi slikari inspiraciju za svoje slike pronašli upravo u pjesmama i da su mnogi pjesnici inspiraciju za svoje stihove pronašli u slikama.

Kao najpoznatiji primjer slikara, koji je inspiraciju za svoje slike pronašao u stihovima često se navodi Van Goghova slika "Vrane u polju", koja je nastala na temelju Celanove pjesme "Pod slikom". Vjerojatno najpoznatiji primjer pjesnika, koji opis slika i umjetničkih djela koristi u pjesmi, Homerov je opis Ahilejeva štita u 18. pjevanju Ilijade.

Opisivanje vizualnoga prikaza u antici je gotovo zasebni žanr. Razvijeni primjeri te figure pojavljuju se u Petronijevu Satirikonu te osobito u djelima mlađih sofista - Kebeta, Lukijana, Kalistrata i Filostrata. Filostrat, za kojega se vjeruje da je prvi upotrijebio pojam ekfraza, u djelu Slike opisao je 65 tobože izgubljenih ili izmišljenih slika. Za ekfrazom kao pogodnim postupkom epskoga pripovijedanja posegnuo je Ivan Gundulić u Osmanu.

Ta uzajamnost ili povezanost poezije i slikarstva ili točnije rečeno poezije i svih drugih vrsta umjetnosti prožela mi je um i tijekom prvog čitanja zbirke izabrane poezije "Daljine", Zlatana Gavrilovića Kovaća. Naime u njegovoj poeziji osjeća se naglašena težnja da prepriča doživljeni, no da i stvori svoj vlastiti izmišljeni svijet. Njegov kist je misao, platno - riječi, a boje i nijanse - razmaci, zarezi, točke i uskličnici.

I baš poput svakog pravog slikara, umjetnika ili pjesnika on svojom poezijom ovaj svijet pokušava učiniti ljepšim boljim i ugodnijim. Naime kreacija je suprotnost destrukciji, ljepota je suprotnost ružnoći ili neuglednosti, dobro je suprotnost zlu, a istina je suprotnost laži, prevari i manipulacijama.

Sve to pjesnik i osjeća i prenosi svojim stihovima. On koji je daleko odavde jasno osjeća i razabire da kultura i umjetnost stvaraju identitet svakog naroda i da su utkane u tradiciju i nastojanja da se ostavi trag u svijetu. Vrednovanje i ulaganje u kulturu i umjetnost trebali bi biti obveza svih nas.

Sve to navelo nas je da čitajući Zlatanovu poeziju prisjetimo još jednog velikog umjetnika Claudea Moneta, francuskog slikara (Pariz, 14. studenog 1840. - Giverny, 5. prosinca 1926.). Njegova pojava, slike i opsesija slikanjem iznenadili su mnoge. Po njegovoj slici "Utisak", odnosno prema francuskom nazivu izvornika "Impression, soleil levant", je i čitav pravac, impresionizam, dobio ime.

Opisujući svoja djela Monet je izgovorio i sljedeće rečenice: "Samo ja mogu nacrtati ono što samo ja vidim.", "Ja slikam… kao što ptice pjevaju.", "Boja je moja opsesija: cjelodnevna radost i muka.".

A, upravo zbog toga Zlatanove smo stihove odlučili ilustrirati Monetovim slikama. I upravo zbog toga nemojte nikako razmišljati o savršenosti, nesavršenosti, dovršenosti ili nedovršenosti svijeta koji umjetnost pokušava stvoriti.

Opustite se i dopustite Zlatanovoj poeziji i Monetovim slikama da vas odvedu nekud daleko.

U daljine…

U Zagrebu 13.04.2017.
Nenad Grbac



slika: Nenad Grbac

I tu knjigu, moći ćete preuzeti tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Uredio i obradio: Nenad Grbac


http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/2122


16:47 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 20.07.2017.

BROD OD PALME


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

sjećam se maloga dječaka iz Pila
noćas sam usnuo moja rana doba
i veliko Sunce što na horizont pade
to carstvo luda cara
bezdan što je svađa duga
da svo nebo prekri duga krvava i mutna
vladara smrtna sudba
a mali Pilar svojom vještinom
brod od palme djela
i na jarbol od trstike tanki
nekako pričvrsti bijeli papir
a na mjesto kobilice
utare poklopac od limene late
i brod je gotov posve
za vjetrove male
brod bez posade lake
izuzev njegove beskonačne mašte


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=69896


17:41 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

LUTALICE


Image and video hosting by TinyPic

lutao sam beskrajima
morima i planinama
i vukao teško breme
koje sa sebe nikada nisam svukao,
svog svojeg bića muku,
da sam konačno pomislio sada
kako sam stigao u mirnu luku
gdje me čeka oka zlata sjajna
i glad pomamna
na ležaju mekom od borovih iglica
vlažna od tvoga znoja hladna,
da je ljubav vječna mjera
čovjeka koji istinu treba protubića
koji tebe stavlja niže skota,
ali sam se prevario,
jer je vrijeme ratnika
učinilo i od tebe
pa je sada lutati nam
beskrajima, morima i planinama,
dok nam žiće ne okonča tu pjesmu
u vječnom poretku rađanja i smrti
i ja jedno znam,
da je naša ljubav
i naša patnja
taj moment beskraja
gdje vječno sada
traje danima i godinama


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66649



10:43 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

TIHI DON


Image and video hosting by TinyPic

Čudesno življenje
čini mi se sada na kraju toga puta
i svi moji živi kratkovječni druzi
ne stigoše napisati novu stranicu
o tome kraju
tihi Don:
umirat', umirat', umirat'...

Dugi je dan,
vidim živahno ždrijebe oko kobile
i ćutim miris pokošene trave,
kroz nozdrve udišem zrak,
kakav li me je konačno stigao jad.
neodoljiva sudbina zbog koje šutjet' moram,
jadan sapet sam i miris mlada sladkorja,
kakav li je to miris ljulja znan mi?

Plačem od te hude sudbine,
od slaboće i prkosa,
pogledaj me ovako stara i umorna
i krik duše začu se kroz tišinu:
umirat', umirat', umirat'...

Don tiho bez počinka struji,
dok se cijeli svijet leluja kao zlatna žitna polja
i u metežu teškom izmiješ'o se uzduh
sa vodom bistrom
i krv suknu na nozdrve kao mokra bala,
presveti uzduh uzdisat stade
u mukama groznim stojim shrvan,
a Don tiho buči,
uzdiše sa žarkim Suncem
i huči zemlja crni bezdan
izvor svih svetih rijeka:
tihi Don
umirat', umirat', umirat'...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=66243


10:43 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.07.2017.

VEČER SA SUSJEDOVIM MAČKOM



slika: digital artist



Večer sam proveo slušajući radio i izvještaje iz parlamenta. Naime, rezignirao je naš Premijer koji bi vjerojatno izgubio izbore s obzirom, da je oporezovao bogate vlasnike rudnika, novi Premijer je i prva žena u Australiji koja se ikada izborila za tu poziciju, njeno ime je Gilard, dosadašnji ministar obrazovanja.

Ona mi se uvijek sviđala samo mislim da treba što više pisati, a onda sam ugasio radio pa sam jasno mogao raspoznati mijaukanje susjedovog mačka u njegovoj potrazi za ženkom, jer prirodu treba znati prepoznati, a ne je samo tumačiti.






http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php


13:50 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

FRANE PETRIĆ O SVJETLOSTI



slika: digital artist



Evo, danas nam je progovoriti o velikom Frani Petriću i njegovoj ‘’Sveopćoj novoj filozofiji’’ koja predstavlja, zapravo, kamen međaš za sve daljnje prirodne filozofije u Hrvata. Isto tako mogli bismo reći, da taj interes Hrvata za vlastitu filozofiju treba što više njegovati i na tom interesu što više nastojati i tako-reći popularizirati, jer se u ovom dobu sporta i masovne kulture može izgubiti svaki uvid na ta velika pregnuća naših ljudi koji su kroz teška stoljeća nosili i gurali filozofsku misao dalje i bez čijeg udjela nije moguće razumjeti razvoj zapadne znanosti i filozofije u Europi.

Međutim, čini nam se, da danas stvari stoje drugačije i da se u domeni povijesti znanosti i filozofije javljaju mnogi imitatori, prevaranti i šarlatani koji hoće uniziti naš doprinos svjetskoj obrazovanosti i to među samim Hrvatima i to baš prema riječima:

‘’Tu sei molto attiva: d’inverno pattini sul ghiacco, in primavera giochi a tennis, poi fai parte della squadra di pallacanestro, e adesso scopriamo le tue ambizioni letterarie’’.

Onda možemo zamisliti kakve su im te literarne ambicije i koliku one vrijednost imaju i kako pogubno mogu utjecati na još nejake duše naših mladića i djevojaka kojima bi prva životna zadaća bila ovladavanje prirodnim spoznajama i znanjima kako bi postigli mir kreposna i slobodna života. Da je tome tako, najbolje nam pokazuje slučaj Petrićeve ‘’Nove sveopće filozofije”, jer se u Hrvata čekalo gotovo četiri stoljeća na objavljivanje našeg prijevoda ove filozofije te kao da nije postojao interes od ranije, da ovo djelo ugleda svjetlost dana, kada za to bijaše vrijeme, nego kako rekosmo, ostadosmo u neznanju za mnoga stoljeća i prošto vapismo za jednim relevantnim prijevodom ovog našeg učitelja u Rimu koji učaše mnoge pa i jednog Giordana Bruna koji opet Petriću duguje mnogo, ali o njemu reče sve najgore.

Naime, pošto je danas tri izdanja ovog Petrićevog djela, prvo izdanje ‘’Nove sveopće filozofije” izdano je u Ferrari godine 1591., drugo u Veneciji 1593., a treće hrvatsko izdanje u Zagrebu 1979. godine i to sa nekim manjim razlikama i ovdje valja istaknuti kako je ovo treće zagrebačko izdanje prvo izdanje ovog Petrićevog djela na jedan živi jezik i mi danas znamo koliko je doprinos Petrića europskoj filozofijskoj misli, koliko je taj doprinos velik i značajan, da nam se čini kako nas Petrić zaslužuje i više, nego što je slučaj.

Ja sam ime Frana Petrića ili latinizirano Franciscusa Patriciusa i njegovu ‘’Nuova de Universis Philosophia’’ već ranije spominjao u kontekstu spora, rasprava i polemika o tome tko je zapravo otkrivač infinitezimalnog računa, koji spor datira još od 18. stoljeća kroz spor o prvenstvu između Newtona i Leibniza. Ova, vjerojatno najslavnija kontroverzija u povijesti znanosti, može biti jedinstvena i po tome što niti Hrvati nisu nje pošteđeni i to upravo s obzirom na presudne utjecaje mislilaca talijanske renesanse među kojima i našeg Frana Petrića prema literaturi i filozofiji neoplatoničara sa Camebridge-a, a da je tome tako dovoljno, je kritički sagledati prva poglavlja takozvane Petrićeve ‘’Pancosmie’’ gdje se raspravlja o fizičkom prostoru, o matematičkom prostoru i djelovanjima među njima i beskonačnosti i u kojima knjigama ne samo što se objašnjavaju i pretresaju počela tijelesnog svijeta, nego se ona potkrepljuju i geometrijskim dokazima, a izlaze se i ustroj i tvorba cijelog tog svijeta.

Tako ovdje Petrić raspravlja o prostoru, kontinuumu, beskonačnosti, geometriji, aritmetici, simetriji, paralelnim linijama, nagibnim linijama, pravim linijama koje se doticu i još mnogim drugim pitanjima tako da danas upravo začudno djeluje kako je ovdje posrijedi jedno posve aktualno mišljenje koje kani modernim rješenjima tako, da već slobodno možemo našeg Franu Petrića shvatiti prethodnikom jednog Sakijerija, Rimana i Lobočevskog, a s obzirom na pitanje utjecaja na neoplatoničare sa Camebridge-a i prethodnikom jednog Issaca Barowa, Newtona i Leibniza, što možemo reći, da ovo Petrićevo djelo predstavlja svojevrstan reprezentativni lik znanstveno sintetičkog izraza renesansne filozofije koja nosi cijelo to bogatstvo kulturno-povijesne prošlosti na način, da otvara i nove vidike kojima će se kretati filozofski i znanstveni duh prema novovjekovnim strujanjima i nadolazeći novi rad.

Sam naslov ‘’Nuova de Universis philosophia’’ ukazuje, zapravo, na to da se radi o nečem novom u našem poimanju svijeta što i sam Petrić u predgovoru naglašava pišući, da se radi o "raspravi kakvu nitko prije njega nije sastavio", odnosno, da je riječ o djelu:

"…koje je divljenja doštojno po obilju predmeta, drevnoj novini, raznovrsnosti dokaza, istini, neobičnosti i učestalosti metoda, po sustavnom poretku, postojanosti razloga, težini sudova, sažetosti izrijeka i jasnoći riječi”.

Radi se, dakle, o jednom posve novom utemeljenju filozofije koje ide daleko dalje od njegovih prethodnika platonika poput Marsiglia Ficina ili Picca della Mirandole ili Telesija, jer je kod Petrića, za razliku od drugih kod kojih je Bog nešto nadosjetno i daleko od nas u odvojenom svijetu, Bog harmonije iz koje rezultira sva ljepota i stvaralaštvo te je prema tome Bog u cijelom svijetu nazočan i kod stvaratelja i kod stvorenog, duševna supstanca potencijalno nazočna u svemu onom najmanjem kao i najvećem, upravo apsolutno imanentan.

Jedan nepromjenjiv za svagda stvoreni svijet bio bi, prema Petrićevom mišljenju, mrtav univerzum. Živi i živući univerzum mora u svojoj unutrašnjosti predstavljati proces postojane promjenjivosti. U ideji od "jednog sve", ab uno omnia ili od "jednoga prvotna jednoca", ab uno unitas primaria, znači upravo "svejedinstvo", unomnia, stvari i oblika, materije i duha, a to će reći, jedan životni dah koji sve pokreće i prema kojem sve jest to što jest.
Ili kao što Petrić kaže:
"Prije Prvoga ništa, Poslije Prvog sve, Sve od počela, Od Jednog sve, Od dobroga sve, Od Boga jedno-trojednog sve, Bog Dobro, Jedno, Počelo, Prvo – sve je to isto, Od Jednog prvotna Jednoca, Od prvotne Jednoce sve ostale jednoce, Od jednoca biti, Od biti životi, Od života umovi, Od umova duše, Od dusa naravi, Od naravi svojstva, Od svojstava oblici, Od oblika tijela, A sve je to u prostoru, Sve je to u svijetlosti, Sve je to u toplini, S pomocu njih pripravlja se povratak Bogu, To nek bude istinski cilj i svrha ove naše Filozofije."

Bitak je jedan i očituje se u svemu bivstvujućem, a to se bivstvujuće pokreće u svesvjetlu:

"Svjetlo i svjetlost je Zoroastrov životni oganj". Panaugia - to ime jednog od četiri problematski odijeljenih područja Petrićeve Nove Sveopce filozofije nosi adekvatno grčko nazivlje, a to prvo je Panaugia i taj je pojam posuđen od Filona Aleksandrijskog, a prevodimo ga danas na hrvatski jezik riječju "svesvjetlost".
Dakle, svjetlost je ovdje mišljena kao osnovica svega što jest i postoji identitet svjetlosti, topline i svjetske duše kao identičnih faktora sveukupne zbilje.
U početku izlaganja svoje filozofije Petrić ističe po čemu se filozofska misao razlikuje od svega drugog ljudskog spoznavanja i znanja pa stoga i njen početak mora biti drugačiji, nego spoznaje nekih iskustvenih znanosti i nauka; “Philosophia, studium est sapientiae”, “Sapientia, universitatis est cognitio”, “Filozofija je učenje mudrosti”.

Mudrost je spoznaja Sveukupnosti, Sveukupnost svih stvari osniva se na poretku, Rerum universitas, constat ordine i upravo ta spoznaja sveukupnosti, ta misao cjeline našeg znanja osnovna je karakteristika svekolikog filozofskog mišljenja. Stoga Petrić kaže:

‘’Philosophia ergo, lucis, luminis, admirationis, contemplationis proles est verissima, Filozofija je, dakle, najistinskije čedo svjetla, svijetlosti, divljenja, razmišljanja.’’

pa i ova svesvjetlost ima svoj izvor u prvoj svjetlosti, lux prima ili prasvjetlosti.
Sveukupno svjetlo ima, dakle, izvorište od jednog prvotnog, bezgraničnog svjetla koje Petrić nazivlje empirej, a to je jedan drugi svijet, prvotniji, od kojeg potječe sve, sam je bestjelesan i od njega je sve tjelesno, svaka se množina rađa od Jednoće pa stoga sve proizlazi iz Jednog, a ta je jednoća prasvjetlo.
Prasvjetlo obasjava čitav svjetski prostor ili kao što Petrić kaže:

“…sve svjetlosti potječu od nebeskog svjetla, a ono se po Zoroastru naziva empirej, a po Filonu panaugia" i nešto dalje. Po mišljenju Platonova slušatelja, svjetlost biljne duše potječe od osjetne svjetlosti, a ta opet od svjetlosti uma, a ta od beskrajnog svjetla prvotnog uma.”

To se prvotno svjetlo očima ne vidi, nego tek duhom poima, a u iskustvenom svijetu vid je osnovno spoznajno izvorište, a odatle se spoznaja svjetla uzdiže do Oca sve svjetlosti od kojeg sve potječe i kojemu se sve vraća.

Vidimo ovdje, dakle, da se ovo Petrićevo mišljenje razlikuje od teorija kakve su bile razvijane u antičkoj Grčkoj, recimo kod Aristotela pa i od onih teorija kakve nalazimo kasnije kod muslimanskih mislilaca koji su radili u pravcu razvoja geometrijske optike u srednjem vijeku. Isto tako, ovo se mišljenje razlikuje od kasnije vrlo utjecajne teorije svjetlosti kakvu je formulirao Newton, na primjer, a onda dodatno preinačio Albert Einstein u 20. stoljeću, jer prema Newtonu o svjetlosti se može drugačije govoriti.

Na temelju njegovih eksperimenata refrakcije svjetla kroz staklenu prizmu on zaključuje, da se bijelo svjetlo sastoji od zraka različitog indeksa loma i da je boja svojstvo svjetla, a ne svojstvo koje dolazi od refrakcije kroz materiju pa je tako Newton svjetlo poimao kao roj čestica koje se kreću u vakumu određenom brzinom.
Kasnija je teorija Einsteina tome pridodala svoje poimanje svjetlosti u smislu paketa energije ili fotona i ta teorija danas suvereno vlada našim poimanjima prirode svjetlosti. Mi smo, međutim, još daleko od toga, da možemo dati ispravan odgovor na pitanje o svjetlosti pogotovo, ako imamo u vidu filozofije kao onu Petrićevu, jer tamo gdje prirodne znanosti, gdje znanost uopće zastaje pred stvarima i problemima i ne može više ići dalje zato što dalje od te točke ne ide ne samo njeno tumačenje, već čak niti principi njenog tumačenja, tu u stvari filozofija preuzima stvari i probleme i razmatra ih na svoj način, na način koji je sasvim različit od onog kojeg primjenjuje znanost, jer znanost objašnjava stvari u odnosu jednih prema drugima, ali svagda ostavlja nešto neobjašnjenim.

U matematici to su, na primjer, prostor i vrijeme, u fizici, mehanici i kemiji to su materija, kvalitet, prvobitne sile, prirodni zakoni, u botanici i zoologiji to su raznovrsnost vrsta i sam život, u povijesti to je ljudski rod sa svim svojim osobinama mišljenja i htijenja. Filozofiji, međutim, svojsveno je, da ništa ne pretpostavlja kao poznato, već joj je sve u istoj mjeri strano i za nju je problem ne samo odnosi pojava, već i same pojave pa i sama logična struktura zgrade znanja, dok se znanosti zadovoljavaju, da sve svedu na relacije i odnose, jer kao što rekosmo, upravo ono što znanosti pretpostavljaju, što stavljaju u temelje svojih objašnjenja i postavljaju kao svoju granicu, je pravi problem filozofije koja, prema tome, tamo počinje gdje znanosti prestaju. Tako je i u pitanju svjetlosti, jer sadržaj znanosti je svagda međusobni odnos pojava svijeta, međutim, nije pitanje ZAŠTO koje važi i znači samo na temelju ovog osnovnog načela.

Dokazi odnosa među pojavama u znanostima zove se objašnjenje. Prema tome, objašnjenje nikada ne ide dalje, ono se ograničava na to, da pokaže predstave u uzajamnom odnosu oblika. Ako je objašnjenje dotle doprlo, onda se dalje ne može pitati zašto jest dokazani odnos i to jest onda ono što se upravo i ne može drugačije predstaviti, što će reći, da je on forma svake spoznaje. Svako objašnjenje koje ne upućuje na neki odnos za koji se dalje ne može traziti nikakvo zašto, ostaje pri nekoj pretpostavljenoj biti, nečemu nejasnom na čemu mora najzad, da se zaustavi svako prirodoznanstveno objašnjenje. Ako tako promatramo stvari, onda vidimo kako ove nove i posve moderne teorije svjetlosti zapravo možemo shvatiti zabludama, kada se poričući životne sile i sile svesvjetlosti hoće objasniti pojave života i svekolikog svijeta fizikalnim i kemijskim silama ili mehaničkim djelovanjem materije, polozaja, oblika i kretanja "izmaštanih atoma". Sukladno tome, čak bi svetlost bila nekakvo mehaničko titranje ili čak gibanje imaginarnog etera koji se u tom cilju postulira i koji, kako bi to Schopenhauer rekao:

“…udara po zjenici gdje onda na primjer 483 bilijuna udaraca u sekundi daju crvenu boju, a 727 bilijuna udaraca ljubičasti itd. Onda bi, zar ne, ljudi slijepi za boje bili oni koji te udarce ne mogu da broje?’’

Takve grube, mehaničke, demokritske tupave i zaista čvornate teorije su zbilja dostojne ljudi koji, pedeset godina poslije Goetheova ‘’Učenja o bojama’’, još vjeruju neutronima homogene svjetlosti i koji se ne stide, da to kažu. No, oni će iskusiti, da ono što se djetetu, Demokritu, oprašta, da se to ne može oprostiti zrelom čovjeku. Mogli bi oni jednom i sramno završiti, ali u tom slučaju svatko se na prstima odatle udaljuje praveći se kao da tu nije ni bio.

Petrićeva se metafizika prirode suprotstavlja ovoj znanstvenoj slici i Petrić prije svega kritički raspravlja o Aristotelu. On smatra, da je neodrživa Aristotelova znanost o elementima kao jednostavnim tjelešcima. Ta jednostavna tjelešca postaju prema njegovoj Novoj filozofiji jednostavna općena svojstva koja su osnovica svim posebnim prirodnim stvarima kao svjetlo, toplina, prostor i tekućina. Međutim, o svjetlosti treba razmišljati drugačije u smislu kojeg Petrić ističe kao:

"Od svjetla i svjetlosti ni jedna stvar nije ni ljepša ni radosnija"

ili na jednom drugom mjestu:

"A cijeli je ovaj naš svijet, sudioništvom u svjetlosti, i vidljiv i lijep."

"Od svjetla, velim…”, kaže Petrić,"...koje je slika samog Boga i njegove dobrote koje obasjava sve područje iznad svijeta, sve ono što je okolo svijeta i ono što je od svijeta koje se po svemu proteže, svime se razlijeva, sve prožima. Prožimajuci sve, ono oblikuje i tvori.

Sve oživljava. Sve sadržava. Sve odrzava. Sve okuplja. Sve ujedinjuje. Sve razdvaja. Sve stvari koje jesu ili svijetle ili griju ili žive ili postaju ili se hrane ili rastu ili se usavršavaju ili se gibaju - sve njih sebi svraća. Svraćene pročišćava. Sve usavršava. Sve obnavlja. Sve uščuvava te čini, da ne iščeznu u ništa. Svih je stvari i broj i mjera.

Svjetlo je najčistije od svih stvari. Nepromijenjeno, nepromjenjivo, neizmjesano, neizmjesljivo, neukroćeno, neukrotljivo. Ničim nije oskudno. Svime je bogato. Željeno od sviju, svima poželjno. Ures nebesa. Ures svih tijela. Nakit svijeta. Ljepota svijeta. Radost svijeta. Smijeh svijeta. Od njega pogledu nije ništa milije. Ništa duši radosnije. Ništa životu pogodnije. Ništa spoznaje doličnije. Ništa korisnije za djelovanje. Bez njega bi sve počivalo u tmini, samo sebi ništetno, a nama nepoznato. Stoga, to svjetlo (lux) (jest) prvotni uzrok svega razmiđljanja."

Naš veliki Frane Petrić stoji sa svojom Novom sveopćom filozofijom na prijelazu svjetova i ušao je u europsku povijest filozofije kao osebujni i dosljedni filozof koji se suprotstavljao tradicionalnim oblicima mišljenja.

Njegova borba za slobodu individualnog mišljenja i djelovanja, njegov hrabri stav prema preživjeoj filozofskoj i znanstvenoj tradiciji osebujna je karakteristika ovog, slobodno bismo mogli reći, jednog od vodećih renesansnih mislilaca. Stoga ne iznenađuje, da u svojoj borbi sa autoritetima, a za autonomiju filozofskog znanja i slobodu mišljenja, on učenje koje se pokriva tradicijom i starim autoritetima, naziva nazoviučenjem i kao da nam ponavlja Mateja:

"Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebeskog".






http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php


18:09 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

SONJIN GLAS



slika: digital artist



Sonjin glas je poput zvona
ili bolje poput zvonjave zvona
čist i silan
da je svaka riječ od vremena mana
pa se prepoznaje samo
misao ta smjela
i da se znade da su gnijezda njena
orlova crna gora cijela






http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php



11:38 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 04.07.2017.

STARI DUBROVAČKI TRAMVAJ


slika: internet



Taj je tramvaj svakako jedna izuzetna stavka na računu Dubrovčana. Istina bijaše jako star tramvaj, ali mislim da je mogao biti renoviran i zadržan barem na prostoru Lapada i Gruža, ako već ne zbog strmine i u Pilama, jer naime ta strmina na Pilama bijaše razlogom, da jedne zgode otkažu kočnice jednom tramvaju koji se baš spuštao sa Boninova pa se on u brzini zabuba u drugi koji je stajao na parkiralištu u Pilama.

Bijaše to negdje 1968. ili 1969. godine, a kasnije se dogodi to isto, ali tada tramvaj padne u provaliju ispod zidina i bijaše 7 mrtvijeh osoba, tako mi se danas čini.

Nedugo zatim taj je tramvaj postao muzejskim primjerkom u tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu i mislim da je Ezra imao prilike zaviriti u njega, a onda je povučen negdje i iz tehničkog muzeja i od tada više nitko ne zna kako on izgleda.







http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php


18:10 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

MOJA NOVA KNJIGA "DNEVNICI - 4. DIO"





http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php

ISBN 978-953-354-048-1

Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Digitalnu knjigu


"Dnevnici - 4.dio"

Zlatana Gavrilovića Kovača, predstaviti ćemo vam uz pomoć manjeg dijela predgovora knjige:

PREDGOVOR

I konačno, ovaj dio "Dnevnika" odnosi se na godinu 2007., tim povodom htio bih reći par riječi o karakteru našeg socijalizma koji se u svim svojim glavnim momentima jako razlikovao od ruskog modela. Ukoliko sve individue jednoga društva imaju iste potrebe i ukoliko imaju isto i ukoliko je drušvo stvarno proklamirana i ostvarena jednakost svih građana, onda se unekoliko može govoriti, da je socijalizam drutvo bez tržišta, novca i robe kako je to svojevremeno pisao Radomir Lukić.

To je kod nas bilo obuhvaćeno ruskim pojmom uravnilovke koja zapravo nikada nije bila naša stvarnost. Te su diferencijacije počele već u ratu s obzirom na razlikovanje oficirskog komandnog kadra od običnih vojnika ili partizana. To se očitovalo prije svega u količini duhana kojim se moglo raspolagati i osim prvih godina poraća, uravnilovka je uglavnom bila od svih napuštena. Sukob sa Informbiroom i naše odlučno i fundamentalno ne Staljinu 1948. godine uglavnom je značilo napuštanje tog modela uravnilovke, ali je istovremeno u našem slučaju značilo i napuštanje socijalističkog kursa razvoja.

Znači, to nije izmišljotina novog doba da su naime revizije uslijedile posebno nakon Hrvatskoga proljeća 1971. One su otpočele daleko ranije i nastavile se do u osamdesete godine što je konačno dovelo i do sloma starog režima. Od tada je i bilo primjetno vraćanje izvornom Marxu kako bi se opravdali novonastali socijalni uvjeti.

To su ti naši famozni "madeži socijalizma"'o kojima se u našoj partiji govorilo kao o nužnom zlu. Pri tome se naravno smetnulo s uma, da je glavna snaga socijalne diferencijacije kod nas odanost našem vođi i proklamiranoj ideologiji pa onda nije čudno, da se narodnim masama koje su u pravilu bile totalno obespravljene suprotstavljala partijska i vojna elita koja je plutala na zlatnim polugama, dok se trećina stanovništva prehranjivala i životarila na socijalnome dnu.

Znači, mi smo se značajno razlikovali od ruskog društva, ali je isto tako istina da su se mnogi, zbog beznađa u kojem se većina nalazila, odlučili na egzodus prema zapadnim zemljama tako da hrvatska migracija čini danas jednu od najvećih migracija na svijetu. Oni su, dakle, bili prisiljeni na migraciju iz ekonomskih razloga, ali naravno iniciranim političkim voluntarizmom partije na vlasti. Odatle i jedna filozofija u nas, da će nas migracija "skupo koštati", jer je uglavnom bila razumijevana kao neprijatelj socijalističkog društvenog poretka.

Autor,
Adelaide, 4.6.2017.


Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40





09:36 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 30.06.2017.

ONI SU UBIJALI NAŠE LJUDE



slilka: digital artist



oni su ubijali naše ljude
iz samo njima poznatih
civilizacijskih motiva
jer tobože da mojoj blitvi sa maslinovim uljem
i mojem grahu sa kobasicama
nedostaju nove tečevine
svemirskog Enterprajzea
gdje se umjesto jaja i pomadora
po svemiru čekić nosa
pa je najveća vještina
je li nam zatvorena štiva
kakvog svemirskog kontejnera
eto, zato su ubijali naše ljude
koji tobože do civilizacije
nikako ne dolaze
jer je mjesto science fictiona
samo bure vina i slama
gdje se poslije pijanstva spava
pa sve bazdi po alkoholu
umjesto kako je i red po hašišu
i po zelenome dolaru
na kojeg treba pripremiti svaku mamu
tako da im djeca mjesto mlijeka čista
kamate odmalena u ruke stiska
kao veliko umijeće
majstora Luke smeće




http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php


14:20 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 27.06.2017.

I OVO JE NENAD NAPISAO O MENI: PREDSTAVLJAMO VAM PISCE I KNJIŽEVNIKE - ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ




Predstavljamo vam pisce i književnike te njihova djela, koja možete besplatno preuzeti s portala

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ





Bilješka o piscu:

Zlatan Gavrilović Kovač porijeklom iz Hercegovine, rođenjem Dubrovčanin, a odgojem Zagrepčanin rođen je u Dubrovniku 25. siječnja 195.9 godine.

Četiri razreda Preparandije pohađa u Dubrovniku, a kasnije školu nastavlja u Splitu. Diplomira pomorsku školu u Splitu 1977. godine. Studij filozofije i sociologije otpočinje u Zadru 1978. godine, a iste godine nastavlja u Zagrebu. Diplomirao je na ovim odsjecima 1986. godine.

Filozofsku disertaciju obranio na sveučilištu u Sarajevu 1989. godine sa tezom Filozofske pretpostavke suvremene znanosti.

Glavni je i odgovorni urednik novine zagrebačkog Sveučilišta «Studentski list» 1982.-1983., časopisa za teoretska pitanja «Pitanja» 1984.-1985., klinički je sociolog psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu od 1990.-1994. Koncem iste godine sa obitelji emigrira u Australiju.

Suradnik je brojnih australskih radio postaja na hrvatskom jeziku i bosanskom jeziku.

Objavljivao je svoje radove u nekih tridesetak novina i časopisa u sedam gradova i četiri zemlje.

Također je suradnikom hrvatskih dnevnih portala koji objavljuju radove iz područja književnosti i politike.

Živi i radi u Adelaideu u Australiji.

Kritike

OKOVANO VRIJEME I (O praxis filozofima)

Pojam Praxis filozofija ili Filozofija prakse označava filozofski pravac tzv. "stvaralačkog", nedogmatskog marksizma koji se oblikovao početkom 1960.-ih godina i bio vrlo utjecajan u tadašnjoj Jugoslaviji '60-ih i '70-ih godina. Naziv potječe od središnjeg značaja koji kod ovih mislialca dobiva pojam prakse, grčki praxis. Ime Praxis nosio je i časopis koji je od 1964. do 1974. izlazio u Zagrebu.

Temeljni pojam "prakse" dobiva u njihovom mišljenju posebno značenje, koje se razlikuje ne samo od svakodnevnog, nego i uobičajenih značenja u tradicionalnoj filozofskoj terminoloigiji. Termin "praksa" tradicionalno označava bilo koju ljudsku djelatnost; u praxis filozofiji "praksa" je međutim definirana kao »slobodna stvaralačka djelatnost«.

Godine 1970.-1971. došli su u sukob sa nacionalnim pokretom u Hrvatskoj. Kada je taj pokret ugušen, unatoč načelnoj osudi političkih progona nisu iskazali nikakvu solidarnost sa progonjenim kolegama.

Nakon raspada SFRJ i uspostave samostalne Hrvatske, praxis-filozofija je zanemarena i uglavnom zaboravljena. Mlađi praxisovci sačuvali su pozicije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i u drugim ustanovama, no promijenili su mišljenje i političko opredjeljenje, te više ne zastupaju osnovne postavke praxis-filozofije. Stariji praxisovci pomrli su ili su u penziji i nisu bili javno aktivni

Kad govorimo o važnosti tog filozofskog pravca tu postoje mnoge nedoumice. Jedni ih još uvijek cijene i uzdižu kao vrijednost, a drugi iznose cijeli niz zamjerki pokretu koji je obilježio socijalizam i netragom nestao promjenom društvenih okolnosti.

Više o tom filozofskom pokretu i ljudima koji su u njemu sudjelovali moći ćete saznati i iz knjige «Okovano vrijeme I (o praxis filozofima), u kojoj autor knjige Zlatan Gavrilović Kovač, govori o svom osobnom iskustvu s filozofskim pokretom Praxis i ljudima koji su ga predvodili.

Sastavljajući tu knjigu autor nam je kroz kritiku Praxisa, svoje poglede na tadašnja događanja i različita filozofska tumačenja djelomice ispričao i svoju životnu priču ili sudbinu, koja ga je baš u to vrijeme kako je to veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević, znao reći vodila od nemila do nedraga.

Nenad Grbac. U Zagrebu 03.09.2012

------------

PREDGOVOR PRVOM HRVATSKOM PRIJEVODU PUTOVANJA MARCA POLA

Ovaj prvi hrvatski prijevod knjige ''Putovanja Marca Pola'' rađen je prema američkom izdanju „The Travels of Marco Polo'' u izdanju The New American Library iz 1961. godine, a predstavlja kompletnu modernu verziju poznatog Marsden-Wright prijevoda.

To je moderno američko izdanje uredio i popratio bilješkama Milton Rugoff, koji je također napisao i predgovor i ono se razlikuje od prijašnjih prijevoda po tome što nije opterećeno mnogobrojnim komentarima, bilješkama, notama, napomenama, nego je uglavnom usredotočeno na sam tekst Marca Pola.

Ova knjiga je tiskana prvobitno na francuskom originalu, ali je doživjela brojne prijevode na latinski, talijanski i engleski jezik.

Poznato je, da je Cristopher Columbo koristio latinsku verziju ove knjige i da je uspoređivao svoja iskustva sa iskustvima Pola nekoliko stoljeća ranije.

Nema nikakve sumnje, da je manuskript ove knjige cirkulirao kulturnim svijetom nekih 180 godina prije pojave prve tiskane verzije. Bila je to njemačka verzija iz 1477. godine, dakle, svega 21 godinu kasnije od Gutembergove prve tiskane verzije Biblije.

Prvi engleski prijevod sastavio je William Marsden 1818. godine, a nju je ponovno uredio 1854. godine Thomas Wright pa onda poznati orijentalist Yule 1871. godine, Cordier 1902. i tako do dana današnjeg ova je knjiga doživjela mnoga izdanja, a sada vidimo da doživljava i prvo hrvatsko izdanje na portalu digitalne-knjige.com iz Zagreba.

Sama knjiga je nastala kao Marcov zapis u zatvoru u Genovi, u koji je dospio negdje oko 1298. godine nakon poraza venecijanske flote u bitci sa Genovom kraj našeg otoka Korčule. Među njegovim društvom u zatvoru bio je, također i jedan zatvorenik imenom Rustichello, porijeklom iz Pise, pisac metričkih romansi, a složio se da ispiše Marcov život u obliku manuskripta.

Ovaj je manuskript kasnije bio kopiran i danas imamo svjedočanstva o tome dvojice uglednih ljudi: Pietra d'Abano, koji je bio profesor Sveučilišta u Padovi i jednog francuskog uglednika, koji je reprezentirao Charlesa od Valoisa, koji je prenio primjerak manuskripta, prolazeći Venecijom 1307. godine.

Tako je knjiga sačuvana i dospjela do nas.

Budući su prvi manuskripti na latinskom i talijanskom jeziku bili bazirani na francuskoj verziji, vjeruje se da je prva verzija bila na francuskom jeziku.

Kasnije su uslijedili i mnogi drugi prijevodi kao što su prijevodi na španjolski, njemački, irski, da bismo danas također imali i prvi hrvatski prijevod ove knjige.

Nikola, Marcov otac i njegov brat Marco, poduzetni trgovci sa Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se ambasadi perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu.

Iz Kine su se vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi sa pismom u kojem Kublaj kan moli papu, da mu pošalje učene ljude, koji bi poučavali u njegovom Carstvu.

Kad su sa papinim odgovorom i sa dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji 1271. godine, poveli su sa sobom i 17- godišnjeg Marca Pola. Nakon 4 godine putovanja, 1275. godine, stigli su do Kublaja.

Marco Polo je postao kanov namještenik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina. Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda.

Godine1292. Marcu Polu, njegovom ocu i stricu, pružila se prilika da se vrate nazad i nakon tri godine putovanja stigoše 1295. u Veneciju. Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, su koje su donijeli mnoštvo čuda u Evropu, zbroj je njihove legendarne odiseje.

Svoje je događaje sa Dalekoga Istoka opisao, dakle, u knjizi 'rquote Livre des merveilles du monde'rquote . Danas je ta knjiga poznata pod italijanskim naslovom 'Il millione' i do danas je veoma mnogo čitana i tražena.

Veliki broj pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marco pričao. Najpoznatiji među njima je bio Christopher Columbo.

Naziv knjige "Milion'', potiče; ili iz drugog prezimena Marcove porodice Emilione, ili od samog broja 'milion', koji je tada smatran jako velikim.

Marcova knjiga imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Geografske karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovom opisu.

Njemački kartograf, Johannes Schöner, zapisao je 1533. godine: "Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)... otkrića mnogih zemalja zasluga su Marca Pola... obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Americo Vespuci u svojim putovanjima po indijskom oceanu "

Pokazat će se, dakako, da Columbo nije stigao do predjela, koje je opisao Marco Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno, koje će po Amerigu biti prozvano Amerika. Ali, preko linije nepoznatog, Columba i druge velike istraživače, privlačili su upravo Marcovi živi prikazi.

Vratio se u Veneciju 1299. godine. Malo je poznato o posljednjim godinama njegovoga života. On je umro 1324. godine ostavljajući iza sebe ženu i troje ženske djece.

Prezentirani hrvatski prijevod, koji se upravo prilaže čitateljstvu, kombinira čitljiv tekst moderne engleske verzije bez navođenja obilja prevodilačkih nota, koje čitateljstvo ne treba držati neophodnima.

Mi smo izabrali američku verziju iz 1961. godine, uglavnom zbog toga, jer nam se ona činila najpotpunijom i najbogatijom.

I ovom prilikom posebnu zahvalnost upućujem lektorici ovoga prijevoda i osobi, koja je pripremila ovo izdanje, gospođi Jadranki Varga i gospodinu Nenadu Grbac, čijom je usrdnošću i razumijevanjem omogućeno tiskanje ovih ''Putovanja Marka Pola'' na portalu digitalne-knjige.com iz Zagreba.

Zlatan Gavrilović Kovač

Posebna Napomena

Naš intervju s piscem i književnikom Zlatanom Gavrilovićem Kovačom, moći ćete pročitati ukoliko svojim mišem kliknete na sljedeći link: http://www.nema-kompromisa.com/intervju-zlatan-gavrilovic-kovac.php


Knjige objavljene i dostupne na portalu digitalne-knjige.com:

KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php

KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php

KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php

SUZE OD KAMENA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php

SRCE OD PAPIRA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php

KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php

OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php

OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/p129.php

OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php

OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php

RAZGOVORI
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php

BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php

AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php

POLEMIKE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/p170.php

KRITIKE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php

ESEJI
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php

KNJIŽEVNA KRITIKA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php

JAKARINA KOSA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php

AGAMEMNON
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php

VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php

RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php

SLAVENSKO PITANJE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php

POVIJESNA LUTANJA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php

Prijevod putopisa, trilogija:

1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php

2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php

3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php

RUSKA ZORA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php


i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE

POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač

ISBN 978-953-8100-54-3

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

ZNANOST I POEZIJA
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php

LAŽI I OBMANE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php

CRVENI KOKOT
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php

NEBO MAKOVIMA OBASUTO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php

DNEVNICI - 1. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php

DALJINE
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php

DNEVNICI - 2. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php

DNEVNICI - 3. DIO
Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php

IZVOR:

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/633

UREDIO I OBRADIO: ..................... NENAD GRBAC ................

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php


19:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 14.06.2017.

NEKE NEPOZNATE STVARI



slilka: digital artist



ne može se reći
da ja nisam znao
što je stvarnost Balkana
ali ipak neke stvari nisam znao
da je majka protiv oca
da je otac protiv djeteta
da je majka protiv kćerke
i kćerka protiv brata
to mi nikako
nije bio znano
tako da ne znam točno
što su učinili od nas
jer u prijašnjim vremenima
uglavnom je
brat protiv brata
ali nikako da je majka
protiv sina kao snaša mala
ili da je otac
sinu kao kolac
tako da ne znam točno
što su učinili od nas




http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php


15:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.06.2017.

REĆI ĆU TI NEŠTO



slika: digital artist


reći ću ti nešto
što je možda smiješno
ali je velika istina
kada razmišljam o nama
ti si zapravo svojom sramežljivošću
zapalila jedan stari panj
jer stari panj
kada se zapali dugo gori
a ja već jako dugo gorim
i nikako da dogorim
Sonječka moja!




http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php


16:56 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 07.06.2017.

MOJ SIN EZRA



slika: Ezra i Zlatan


ni sam ne znaš
koliko sam bio sretan sa tobom
a onda je Zemljom potekla mržnja
i nije bilo nikakve vajde od toga
da se skrivamo
ljudi okrutni, svirepi
barbarski u svome neznanju
svakim časom spremni za odmazdu
i kamu i klanja
a nas troje ili nešto još i više
kao golja što jedva zrak udiše
držasmo se čvrsto jedno drugoga
kao narančina peteljka
pa je trebala sila neka jaka
da nas ubere
kao ploda slasna

ni sam ne znaš
koliko sam bio sretan sa tobom
kao sasvim mladi otac
što mu je med i maslo
tvoga djetinjstva
bilo kao prepun lonac
dok vjetar i zimski konac
ne rasprši sve nade vrle
i onda ostade samo jedan mladi borac
koji se još ne dade kao kolač




http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php



16:29 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 02.06.2017.

MOJA NOVA KNJIGA "DNEVNICI - 3. DIO"





http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php

ISBN 978-953-354-042-9



''Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Digitalnu knjigu "Dnevnici - 3.dio", Zlatana Gavrilovića Kovača, predstaviti ćemo vam uz pomoć manjeg dijela predgovora knjige:

PREDGOVOR

Ovaj treći dio Dnevnika obuhvaća godinu 2008. i tada je nastao ovaj zapis koji retrospektivno gleda na partijske prilike u Hrvatskoj neposredno pred slom zajedničke države. Dakle, povijesni događaji promotreni su sa jedne distanci od preko 20 godina i to je svakako omogućilo autoru, da sa većom jasnoćom i preciznošću razmotri najbitnije momente djelovanja tzv. hrvatske frakcije.

Pa mogli bismo reći, da je većina rukovodećih ljudi hrvatske partije bila out of date. Pored toga da čitav duh partije nije imao ama baš nikakve veze sa socijalizmom dakle proklamiranom ideologijom. Prevladalo je jedno stajalište da je sa socijalizmom sve gotovo, da je on pospremljen na smetlište historije kao jedan neprirodan otpad, da ne odgovara ljudskome biću, njegovoj prirodi koja je priroda nejednakosti, da je zastario, da je prevladan, da ljudi žele promjene, da nam je dosta bratstva i jedinstva, centralizirane i kontrolirane ekonomije, krađe deviza, srpske hegemonije i jednim dobrim dijelom taj je revolt bio opravdan.

Nagle promjene su nastale zahvaljujući djelovanju hiperinflacije koja je bila enormna, posebno od sredine '80.-tih godina, iako je bilo onih velikih naših ljudi koji su i tada istupali sa tezama kako je inflacija 5% psihološki, kako je uvijek tako bilo i da se ništa novog ne događa. Dakle, promjene u partiji Hrvatske dogodile su se kada su se već svi osvjedočili o nesposobnosti rukovodećeg kadra koje nije moglo izaći na kraj sa niti jednim relevantnim političkim i socijalnim problemom. Odatle i prezir prema premijeru Markoviću, jer njegov "konvertibilni dinar", bijaše sprdačina ukoliko se ima u vidu da za 50 milijardi dinara nije bilo moguće kupiti jedno jaje. Devizne rezerve NBJ su bile rasprčkane, tone zlata ove banke pokradene i podijeljene, ali je narod zato trgovao gomilama bezvrijednog papira. Pa to i jest jedna ironija našeg samoupravnog socijalizma, da se pozivao na narodno mnoštvo u isto vrijeme gurajući ga u bezdan bratoubilačkog rata.

Mi smo bili "pometeni" metlom kao posljednji otpad i bačeni u smeće kao hrvatska frakcija ustaškog profila jednim dijelom iz razloga silne ljubomore, a jednim većim dijelom iz razloga pomanjkanja racionalnog uvida u kurentne socijalne i političke prilike, jer se u partijskoj metafizici rukovodećih ljudi ništa bitnog nije događalo, osim tobožnjeg narastanja nacionalizama, a da se uopće nisu sagledavali uzroci eskaliranja konzervativnih političkih solucija.

Autor, Adelaide, 25.4.2017.


Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravno izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu www.digitalne-knjige.com, priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i
atraktivnošću materijala, koji vam nudimo.

Srdačan pozdrav

Uredništvo portala

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kontakt:

Mobilni telefon: 095 / 853-03-40




https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/moja-nova-knjiga-dnevnici-3-dio


09:34 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 26.05.2017.

TKO JE POROČAN?



slika: digital artist


poročnost se simbolizira sotonom
ili se pokatkada zove i hybris
a karakterizira je uporno obmanjivanje ljudi
i zavođenje ljudi sa puta čestitosti i pravičnosti
poročnost sije sjeme neprijateljstva i mržnje
stvara loše želje,
naređuje što je mrsko i ružno
i kvari neporočnu narav
koju je Bog stvorio

najveći porok čovjeka je uništenje života
slabost je velika čovjekova
da proljeva ljudsku krv
simbolizirana je nezakonitim ubojstvom Abela
od onda čovjek je proklet na zemlji
obrađuje zemlju
ali mu ne daje roda

kako je život svetinja
zabranjeno je i samoubojstvo
kao i ubijanje bez ikakvog razloga
kao i sve ono što slabi čovjekov život
čovjek i čovječica ne treba da se plaše
ili da padaju u tugu i očaj ili u nemar
prema konačnoj Milosti Božjoj
ali svako grčevito držanje za skute života
koji znače žrtvovanje ostalih vrijednosti
treba izbjegavati pod svaku cijenu

čovjek ne treba da je kukavica
ne treba ustuknuti
ili pobjeći sa bojnog polja
isto su tako poročni

pohota tvrdičluk
gomilanje bogatstva
sebičnost zavist
poročnost je nedostatak poštovanja
kako prema vlastitom
tako i prema tuđem životu

poročnost je i nedostatak
samopoštovanja
ali i nedostatak vjere
ili ogovaranje
ili okrivljavanje nevinoga
ili oholost prema ljudima
ili klevetanje
ili podsmjehivanje
ili ocrnjivanje
ili vrijeđanje
ili podozrivost
ili špijuniranje
ili pretjerivanje
ili nasilništvo
ili svirepost

zato se poročnih ljudi
treba klonuti


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php


09:42 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 23.05.2017.

NEPRAVDA



slika: digital artist

Ja nisam
nepravedan prema ljudima,
čovjek je taj,
koji je nepravedan
prema samom sebi.

Nisam nepravedan
prema svojim roditeljima,
prema svojoj braći i sestrama,
prema svojim rođacima,
prema svojim prijateljima,
nisam nepravedan
prema svojoj ženi,
prema svome djetetu,
nisam prihvatio laž,
koja je čovjeka osudila na bijedu
i potom zatražio ono
što nadilazi ljudske moći.

Sa ljudima postupam
u skladu sa svojim znanjem o ljudima,
a poznajem ih koliko su oni,
oni u samima sebi,
stoga, ako ima nepravde,
nepravedan je čovjek.

Ništa na kraju ne ostaje,
nego onaj koji daje i izvršava obećanja
u ovom staništu bijede,
radost je drugačija
od one u vrtovima vječnosti,
ali nešto je isto
kada duša proplače
izičajem bola,
onda su zvijezde usamljene.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=74965


18:45 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 19.05.2017.

TRPLJENJE



slika: digital artist @REALENGO

sumorna jesen je bila
baš neko gorko vrijeme
gladi, zime i smrti
postadoše svagdanje
naša obična navika
kaos, bijeda i neznanje
ostaviše me kao vreću
i kao prtljag
grabež i pohlepa
postadoše pravilima dana i noći

i tako vrijeme postade rasap
i opadanje
dobro i vrijedno postade zaborav
teško mi je bilo siromahu
meni bijedi zadnjoj
prezir bijaše mojom sjenkom
svi mi druzi bježahu
sve me žene ne imahu
sva me se djeca bojahu
postadoh tako luđak
divlji i bahat
tama zakri svo biće moje
i ja sam polako, polako
sebe komad po komad
k'o zvijer divlja griz'o
i osvetu tešku snio:
onaj tko ne zna nije kriv
koliko sam suza isplakao
možeš li ih izbrojat'
tu bol koju osjećamo
a ne izgovaramo


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php

https://www.magicus.info/ostalo/poezija/trpljenje-iv-


11:07 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 10.05.2017.

DRUGE NAMJENE



Ovo je prednji dio Kuće cvIJeća u Beogradu naposredno pred paviljonom i fontanom u sredini. To se danas razumijeva Titovim i Jovankinim grobom pa se često uspoređuje ta Tadge Mahalom.

Nekada je na tome prostoru bilo 5 jezera, a onda je pedesetih godina 20.stoljeća napravljen taj amfiteatar. To je autentična naša bogumilska crkva, jer se slične građevine mogu pronaći u Hercegovini, a jedna takva bila i u dvorištu Begove kuće u Trebinju, samo je bila mnogo manja.

Danas se to razumijeva Titovim grobom, mada je istina da taj kompleks može imati i drugačiju namjenu. To je Beograd mislio prodati za 60 milijuna dolara, ali je naporima Jovanke Broz sačuvan i danas se oko toga brine srbijanska država. Međutim, moguće je razmišljati i malo drugačije o namjeni tog kompleksa koji je danas pretvoren u ''Muzej istorije Jugoslavije'' i koji se uglavom brine oko spomena Titova imena.

Ako se malo bolje pogleda Otok sa specifičnim bijelim krugom i 2 mostića i ako je poznata filozofija te crkve, onda je svakako moguće razmišljati o tome, da se poviše Otoka u kosmosu postavi stacionarni satelit koji bi raspolagao laserskim uređajima. Razlozi za to leže u činjenici da je moguće citavu crkvu prevoriti u jednu vrstu jako suvremenog krematorija gdje bi osobe umorne od zivota potražile riješenje u nestajanju s ovoga svijeta.

Slično ovome postojao je i mali križ na dubrovačkom Boninovu koji je bio posljednje duhovno iskušenje čovjeka prije, nego bi se bacio u ponor i taj je institut trajao stoljećima u Dubrovniku, dok se nije dogodilo kako je za posljednjeg rata netko čekićem razbio taj križ, a vlasti Dubrovika nad cijelim prostorom izgradile visoku željeznu ogradu.

Dakle, moguće je da ovaj kompleks, koji se zove Kuća cvijeća, danas ima drugačije namjene.

Srdačno iz Adelaidea,
Zlatan


16:12 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 09.05.2017.

PITANJE O ČOVJEKU



slika: digital artist

Htio sam te pitati o zvijezdi,
o Gupčevoj zvijezdi,
htio sam te pitati o Bogu
i ova pitanja moja,
pitanja su isključivo
iz nutrine moga žića
gdje zatječem u sebi
ideju beskonačnoga bića,
da bih mogao reći,
da su ljudi zbilja misleća?

Htio sam te pitati o konačnosti
i svojoj nesavršenosti,
o svojoj dobrodušnosti
i jesam li ja uzrok
nečeg savršenoga,
jer se meni čini da oboje
zahtijeva zbiljski bitak
koji je savršen i beskonačan,
istinski beskonačno biće
koje je beskonačno Božje žiće.

A ako se varam, pitaš sada,
što ukoliko ljudska moć
ničim nije ograničena,
a tvoja te sloboda
na strašan grijeh tjera,
pitam te: što onda?

I nije li neki genius malignus
onaj koji me vara
i kakav je Bog onda
kada prijetvorno stvara?

Pitam te, da mi kažeš
što kada bi Bog bio
kakav prevarni duh,
onda ne bi bio najsavršenije biće,
nego bitak slab i jadan
kao kakav mali vrag,
a biće ovo je isto
što i Istina i Dobrota,
a što ako se opet varam?

Ako se varam, onda postojim,
jer onaj koji ne postoji,
taj se ne može varati
i tako postoji grešna duša
kojoj su potrebni
unutrašnji svjedoci,
ali i tužitelji i suci,
jer je lako podnijeti
zemaljsku pravdu čistu,
a kako je tek nebesku
ljubav bistru?!


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php


14:40 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se