Poredani, poslagani, me and my compadres. Crne odore skrivale su blijedi strah u crnim redovima. S druge strane polja nazirale su se bijele figure. U glavi mi je odzvanjao primarni zadatak... Zavladao je tajac. Iscekivanje napada nicim nije odavalo nervozu. Zastave su stajale visoko cekajuci da suparnicka padne. Mir pred buru jasno je govorio da nema vise povratka.
Glasno tiktakanje trgnulo me iz promisljanja. Netom je bijeli konjanik preskocio prve redove svoje vojske žedan borbe i krvi. Vojnik do mene istupio je na čelo. Kakva hrabrost! Ja sam ostao ukopan na mjestu. Bitka se rapidno razvijala, ispred i iza mene nastao je kaos. Vise nisam mogao vidjeti drugi kraj table. Skupivsi zadnje atome volje istupio sam naprijed. Tutnjali su udarci o sat i topot o drveno tlo. Neprijateljski lovac proletio je tik do mene zamrznuvsi mi pore strahom. Udario sam snazno i prvi je pao. Onaj isti konjanik krenuo je na mene, ali vidjevsi top koji me cuvao, predomislio se. Pao je suborac dva polja dalje. Bitka se prebacila na drugu stranu i zapovjed je bila da odrzimo polozaj. Nema povlacenja. Pravi vojnik nikad se ne povlaci! Cim sam vidio prilliku stupio sam jos dublje u neprijateljsko podrucje. Kralj je vodio osobnu bitku sa bijelim diverzantima, dok su oko mene padale figure obje strane. Objema zastavama vec je prijetio pad, a onda sam ju ugledao... Visoka, bijela... Mocna i prekrasna! Kraljica herself! Nisam osjetio strah vec divljenje. Cak sam i zelio okrsaj s njom. I da padnem, bilo bi casno. Bolje nego da me pokosi kakav pijun kamikaza.
Tad se dogodio neocekivani obrat. Crna kraljica zrtvovala je svoj zivot kako bi spasila mene. Ipak je moj zadatak imao prioritet nad svim drugim jer, ako ga uspjesno izvrsim, pobjeda je nasa. Bijeli kralj bijesan u neizmjernoj tuzi nad pokojnom zenom, njegovom najboljom ratnicom, bjesomucno je oduzeo zivot mojoj spasiteljici.
Cilj je bio udaljen samo dva polja. Dobio sam svu podrsku suboraca koju sam mogao, ali neprijatelj je napadao sa svih strana. Kad se sve cinilo izgubljenim, crni je konjanik izveo genijalan potez i otvorio mi vrata vjecne slave i casti. Cekao sam promaknuce na zadnjem polju table. Umjesto toga, zrtvovan sam smaknucem. Bacili su me s table na hrpu drvenih leseva, tu gdje zavrse svi pali borci izguljenih, oronulih odora s ponekim vecim ostecenjima, povijesnim zapisima prijasnjih velikih bitki. Oblio me neopisiv bijes! Halo! Pa ja NISAM pao! NISAM! Nisam... nisam...
Moja zrtva uskrsnula je kraljicu. Kraljica je donijela pobjedu Crnima i pobrala sve pocasti. Cool.
SRETAN USKRS SVIMA!
Ljubi vas Osvetnik u sjajan dragulj na platinastom prstenu!
Zdrao!
Post je objavljen 27.03.2005. u 12:58 sati.