Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/demetra1

Marketing

Večer za poeziju

KOME PIŠEM

Mislim, mrtvo slovo na papiru, ostavljam za vrijeme kada me se više ni vlastiti naraštaji ne budu sjećali. Mrtvo slovo ostaje danas, kao što je bilo jučer i stoljećima prije. Čita li itko više knjige, stare, povijesne, zapise nama ostavljene da ne lutamo tamnim hodnicima ne znanja. Ponavljam u mislima: mrtvo slovo, mrtvo slovo, mrtvo…Kome ja to pišem, zašto pišem, o čemu to sve pišem, ostavljam li i ja mrtva slova sve u nadi, a znajući unaprijed kako će ih ista sudba zadesiti? Pišem, bolje reći ispisujem sebe, sve što je negdje, nekada, u planu sveobuhvatnog svemira zapisano u čestici kojom je Tvorac odlučio mene darivati. Razumiješ li čitaoče o čemu to zbore moje riječi, moja mrtva slova koja će oživjeti tek kada ih tvoje oko ugleda, kada tvoj um prošeće stazama kojima se rasipa ovo malo duše što još u meni boravi. Razdadoh se ne birajući mjesto, ni vrijeme, ni ljude ne izabirah i možda baš zato sve me manje ima u meni, a sve više u slovima. Tebe čitaoče čekaju da ih oživiš.

GOLA ISTINA

Koliko je istine
A koliko laži u nama
Dok gledaš me sneno,
A kiša teško
Moje misli vlaži?
Da li bi mi netko
Stran i nepoznat
Sada bio draži?
Pomislih,
Tako su čudni ovi naši sati.
Hoće li,
Kada kiša prestane,
I naša ljubav stati?
Onako mrtva, prazna
I nijema, bez bola,
Istinski gola
Kao i čaša
Već odavno
Ispijenog vina
Tu, pred nama
Na sred stola.





Post je objavljen 01.10.2017. u 21:03 sati.