Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/vladkrvoglad

Marketing

JELEN DO

Vlati naspram plavog

i dvije prašnjave zmije

šljunkovitom svojom kožom

doveli su me u Jelen Do.

Da si i ti pokraj mene

mogla si postati reptilska boginja

ovog napuklog brda

i tog puta kroz dolinu

gola i palacava ližući slanu

pod ovim vrelim kamenjem

ili

bešumna košuta mokra jezika

u potoku kuckavih oblutaka.

Ali nisam te poveo sa sobom

ni ponio jasno u sebi

niti znam

jesi li željela poći ovamo.




Ja ovako zamišljam

mjesto gdje vrijedi ostati

čekati

ili odlučiti

jer doista više ne znam

što će se sa mnom dogoditi

niti imam koga drugog

tko mi to može reći.

Ponad mene

vapno iz brijega cvili

visine prašinom muti

a krhotine klanca

sijedim starinama nalik postaju.

U ostavljenoj kući ležim

zemljani zidovi

na leptirice i šišmiše mirišu

a ja pokušavam obećati sebi

da ću ti prepustiti

vječnost

brončanog heroja u meni.

Stabla izvana

dodiruju me opalim zelenim ušima

koje su upale kroz propale prozore

ili su im to oči, usta, prsti ili pluća?

Ležim

i zamišljam mjesto

gdje je jelen noćima spavao

sklupčan bio na kamenu

na kome je sol pronašao.

I što li je jelen ovdje iščekivao?

Sol ili košutu

ili prste tog drveća po sebi.

Nekako znam da je dugo ostao

a ipak se ponadah

da ćeš ti meni do večeri doći.

Večer se sasvim zgusnula

cvrčanjem cvrčkove molitve

i lakše mi je zamisliti svemir

kome nemirne oči ili pluća stabala

pokušavaju došapnuti i iskuckati

misteriju postojanja na ovome mjestu.

Ne uspijevam ih razgovetno čuti

a i ono što naslutim

još manje mogu zapamtiti.

Ali čekam.




Kovinski sjaj novčića sa svoda

želi me potkupiti

nek ostanem i sutra

i prekosutra

i sve duže

i zaluđuje me brojanjem

svojih dalekih krijesnica.

U tanjuru ove doline

moj svijet samog sebe jede

boginje i košute nestaju od straha

a zemlja poda mnom

jedva kao zlatni prah u situ preostaje.

Sve je manje ima

i zato je sve dragocjenija.

Po prstima je rastvaram vodom

donijetom iz potoka.

Naslikat ću tebe dodirima

po bijelim stijenkama ove kuće.

Kad završim

Ispunit ćeš mi i ovaj svijet.

Ali je neću uspjeti naći u njemu

ni prostor niti dovoljno zlatnog praha

da sebe pokraj tebe

doslikam


.




Post je objavljen 28.06.2017. u 01:51 sati.