Pregled posta

Čovjek u futroli (8)

Zgodni li su ovi komentari čitatelja Večernjaka. Tako će, na primjer, iskazivati svoju arhipuritansku narav – level mrkli mrak, potpuna pomrčina uma – izjednačujući zlostavljanje sirotih životinja s obostrano dobrovoljnim seksualnim životom punoljetnih osoba. Ili će, znaju oni, biti sto posto sigurni da iza degutantne prakse može stajati jedino neki ''kulturnjak'', netko tko "sigurno ne smatra šokantnom i nakaradnom Frljićevu predstavu", iz kakve ljevičarske udruge na sisi. A čak su – znamo da se to njima tako neobično spaja – uspjeli i briselski, EU element asocirati uz proklete ljevičare, čija dekadencija liberalnih nazora, sa seksualnim slobodama i sve, jedino može stajati iza ovakve svinjarije.

Zgodni su, kažem, ti komentari, a najviše su zgodni kao dokazni materijal da je Večernjakova publika točno tako shvatila članak: kao apoteozu svog, pa da, što drugo, zatucanog desničarstva, u kojem se lijepo i deklariraju (s kao ironijom, ali ironija je suvišna); koje riječi "progresivno" ili "napredno" uzima u usta s gađenjem, s indignacijskim odmakom, sa zazorom prirođenim zaostalosti. I, u zrcalnom odrazu, kao osudu liberalnog morala, koji da otvara Pandorinu kutiju svakakve pogani i nečisti.

Preduvjet da tako shvate članak bio je dosad već notoran manipulativni "propust" Večernjaka da navede i podatak kako se pod šifrom I.I. (41) radi o osobi koja je ne samo Zagrepčanin i zaposlenik u EU parlamentu, nego i teolog, član Vijeća Hrvatske biskupske konferencije, idealni klerikalac, iz okrilja najdotiranije organizacije koja na sisi uopće parazitira, Opus Dei gojenac, pulen neskrivenog nacista biskupa Košića.

O-o! Kakav flit. Ispade da iza ove radikalne pogani stoji upravo puritansko propovjedništvo. Na što me to sjetilo?

A, pa imali smo mi ovdje točno to: čovjek u futroli. U filmu Chocolat radnja se zbiva u malom francuskom gradiću pedesetih, u kojem nema nepredviđenog ponašanja. If you lived in this village...you understood what was expected of you. You knew your place in the scheme of things. And if you happened to forget, someone would help remind you. Pomutnja nastane kad se doseli i otvori čokolateriju samohrana majka koja osim toga ne ide u crkvu – i baš pred korizmu!



Have either of you seen the new shop across the square?
The chocolaterie? Yes.
Shameless, isn't it?
The sheer nerve of the woman... opening a chocolaterie just in time for Lent.
The woman is brazen.
My heart goes out to that poor... illegitimate child of hers.

Gradonačelnik, grof de Reynaud, ima kontrolu nad mještanima dok god se skriva iza kolektivnog superega Božjeg Zakona, kao njegov advokat, jer zna da nitko u tom selu neće protiv Boga – tko se ponaša mimo kodeksa koji on diktira, biva izopćen. A neodoljiva čokolada mami na neposluh, dovodi u napast i posljedično do toga da grof (kao prvi među moralnima) gubi totalnu kontrolu. Zato poziva na bojkot protiv nemoralnosti. Satan... wears many guises. At times, Satan is the singer of a lurid song... you hear on the radio. At times, the author of a salacious novel. At times, the quiet man lurking in the schoolyard... asking your children if he might join their game. And at times, the maker of sweet things – mere trifles. For what could seem more harmless... more innocent... than chocolate?

Došao Uskrs, grof korigira mladom i bojažljivom svećeniku finalnu verziju propovijedi (kao uvijek) – želimo da bude savršena, zar ne? We must resist the shallow, worldly temptations... of our mortal – No, no. We must renounce shallow, worldly temptations... of our mortal flesh. Ali tada, bruseći misu, s prozora ugleda mještanku Caroline u koju je potajno zaljubljen (supruga ga je ostavila i otišla u Italiju, što on negira – tobože je ona tamo samo na odmoru) i nešto se u njemu slomi (kroz samoinducirane tlakove s obzirom na ovo gleduckanje mještanke). Uvuče se u čokolateriju s namjerom da uništi sotonski izlog – međutim, dogodi se da ga ''uništi'' na malo drugačiji način, pohlepno i temeljito, pun stida i loše savjesti. Ujutro ga zateknu kako spava u tom svinjcu koji je napravio.

Ima u Nietzscheovom Zaratustri jedna sekvenca koja je tu nadležna: Kad se jučer uzdizao Mjesec, vjerovao sam da će roditi Sunce, tako je širok i bremenit ležao na obzorju. No lagao mi je svojom trudnoćom (...) Doista, s nemirnom savješću putuje on preko krovova. Jer on je sladostrastan i ljubomoran, taj monah u Mjesecu - požudan za zemljom i svim radostima ljubavnika. Ne, ne podnosim tog mačora na krovovima! Odvratni su mi svi koji se šuljaju oko poluzatvorenih prozora! (...) Ovu prispodobu dajem vama, osjetljivi licemjeri (...) I vi ljubite zemlju i ono što je zemaljsko: upoznao sam vas dobro! Ali u vašoj ljubavi je stid i zla savjest - vi ste poput Mjeseca. Na preziranje zemaljskog nagovorili su vaš duh, ali ne i vašu utrobu: ali utroba je ono što je najjače u vas. I sad se stidi vaš duh što je podređen volji vaše utrobe, i s vlastitog stida ide skrivenim putovima, putovima laži. ''Bilo bi za me nešto najviše'' – tako govori vaš lažljivi duh samome sebi – ''kad bih na život gledao bez požude i kad ne bih gledao, poput psa, s isplaženim jezikom (...) O vi osjetljivi licemjeri, vi sladostrasnici! Nedostaje vam nevinost u požudi: i sad stoga klevećete svako žuđenje!



Post je objavljen 26.04.2017. u 20:59 sati.