sinko smotanko ipak je došao spavat ovdje, opet se nismo baš najbolje sporazumijeli pa opet nisam spremila ništa za jest, slavio je sinoć šesnajsti, pa mi sad sve nešto u povjerenju priča priče o povraćanjima i nevjerojatnim količinama alkohola, nemam razloga da ne vjerujem, ipak smo jedno ovisničko fašističko društvo koje njeguje kulturu mačoizma, alkoholizma i mržnje, ne znam što mu reći, drago mi je da nije od onih koji mrze pedere i vjeruju u kladionice, najviše od svega mi je drago upravo to što je sretan i nimalo ne mrzi, nije mi drag sav taj alkohol, ali s druge strane, i moja pijanstva su počela u sedamnajstoj, to što aklohol nije za cure nego za dečke bio je samo razlog više da pijem još više i žešće, i ako ništa drugo, mogu reći da razumijem tu djecu koja se uništavaju pa povraćaju, i znam da zabrane ne djeluju i vjerojatno nije dobro to što na to gledam bez trunke osuđivanja, i još je manje dobro to što sam još prije pola sata misleći da je večer samo moja u blaženom miru strusila jednu malu pivicu, a onda smjerno nastavila kuhati finu zdravu goveđu juhicu za radni tjedan pred nama, dakle, svakako bi bilo glupo, smiješno i patetično pametovati o alkoholu pokraj prazne flaše, i svakako znadem da je grozno to što opušteni razgovor o alkoholnom veselju znači prihvaćanje mladca u naš svijet odraslih, i svakako je grozno to što je ovo jedini trenutak kad vidim koliko smo ustvari odurno društvo koje brižno njeguje kulturu alkoholizma i što ustvari nemam nikakve valjane argumente koji bi mladca otjerali od opijanja osim iskusne preporuke da povraćanje svakako nije dobro i da treba znati stati. i da alkoholičar postaješ onda kada ne možeš zaustaviti ruke koje ti se tresu. sve do tog trenutka je rekreativna zabava a i znanstvenici su otkrili, sve u cilju održavanja alkoholne industrije naravno, da jedna piva dnevno je put ka zdravlju i dužem životu. u svakom slučaju, proći će još mnogo vremena prije nego ga primimo u obiteljsko okruženje ispijanja dec vina za ručak, dec pive za večeru, zašto, zato jer je vikend ubijanje jetre s nevjerojatnim količinama alkohola ipak zabava za tinejdžere, a obiteljski ručak je svetinja. čak i kod nas koji navodno ne vjerujemo u svetinje. čak i kod mene koja navodno ne vjerujem u obitelj i koja ću najvejrojatnije ostat upamćena kao zla maćeha kod koje kad baneš nikad nema ništa za jest, ali se zato uvijek možeš pohvaliti svladavanjem nevjerojatnih količina alkohola...
Post je objavljen 12.02.2017. u 20:52 sati.