samoća. ponekad neizbježna.
ponekad neminovna. tek nekoliko koraka
je potrebno, oguljene naranče....i eno ga,
zamirisao je džem...
u nekom noćnom lokalu to bi vjerojatno
bio neki koktel.
sinoć sam napisala: ako te budem sanjala
noćas
to će biti u boji snijega i od staklenih kugli
tvoje tijelo će biti sjajno, a vjetrovi će letjeti
oko njega kao barakude, u smjeru prema
istoku
ako bude pred jutro, njihat ćeš se na mjesečevom
srpu;
a onda sam poslala misli kroz prozor, ravno u
trešnjine ruke
predmeti oko tih rastegnutih bića drhte kao
lopoči na hladnoći
i gole žene, nalik brdašcima
vire iz školjki, košara sa groždjem i orasima
pokriva ih božikovina, i mi
chantal
Post je objavljen 22.01.2017. u 22:43 sati.