kada bih ti rekla da sam te spoznala istinski i da je njegovo ime varka u noći
i da si istovjetan sa mojim neotuđenim priobalnim ljuljačkama
tražim te dugo, puteljkom u prirodi pas samo šeće ponekad
doduše osjetim kako zamišljam rijeku koja teče prema moru i
moje riječi će zastajkujući upadati u račvišta morska
dok spržena rulja prijestolju se nada
nas će dočekati tamo vremešne sieste i treperavi gong
i iz daljine, kiše
dočekat će nas sunce i kad ne bude više tinte
zlatom će i pjenom hladnom putovati naši živahni šumarci
idemo se zagrljeni stisnuti uz grane pohabanih čela
čekati idemo, rijekom uhvatiti usijane zrake miomirisa i slušati
"ništa se ne može usporediti s tobom"
neravnine, nejednakosti naših nadanja otišle su gole i prkosne
u nepovrat
Post je objavljen 18.11.2016. u 10:30 sati.