( među crvenim arkadama naučili smo biti djeca
i nismo sanjali izuzetne zablude
sanjali smo vile i vilenjake sa ljubičastim srcima
i zelenim ušima
u uvalama punim lađa )
izuzetne zablude
postoje izuzetne zablude
na primjer: koliko je lišće zeleno
i koliko cvijeće može biti zeleno
postoje zablude: koliko vidimo od
stvarnosti
postoje zablude koliko vidimo od stvarnosti
koliko se uvažavamo, koliko smo pristojni
postoje zablude o osjećajima
prema djetinjstvu
prema braći i sestrama,
i često se tako naziru zablude
o nekim velikim srećama,
jer, sreće su zapravo vrlo sitne, i samozadovoljne,
one se vole zaključati u neke lance,
i tako, u lancima odskakutati;
postoje zablude da je dinja narančasta i slatka,
postoje zablude da limun osvježava
i plijeni pogled;
tako, malo po malo,
naviknemo na zablude i one se naviknu na nas,
i mi smo zabluđeno namireni
dok možemo učiniti pokret da se nahranimo,
i dok ne moramo gledati
kako je svijet zabunom veseo
jer to se zablude potapaju umjesto nas
da bi mi i dalje uživali u njima.
i suncu te mogu dati
a plakat ću sutra
konačno sam umrla
kada je svijet počeo
živjeti
barbari nad gradom
u bjelini se kupalo
srce konjanika
odijelo probudim
ujutro
i vidim tvoje oči
podsjetim se na
ružičaste tragove
malibua
krećem kao otok
prema plimi
i zaista, pitam se
gdje si pospremio
čarolije tog malog mjesta
naslonjena na crne
haljine tvog eha
znam da sam ti darovana
kao krznena papuča
kao opijum
kao malo vina u čaši
ti otpijaš
tu metaforu visine
i pokrpati sve
tvoje čežnje
bila bi smiona
plemenitost svake
moje pore