„Kraljevstvo Božje je u vama.“
U kršćanskoj tradiciji Kraljevstvo Božje i raj nazivi su za istu stvar, odnosno pojam. Prva asocijacija na kraljevstvo Božje je velika bijela dvorana u kojem dominira harmonija slike i zvuka. Mir i sklad mogu se osjetiti svim osjetilima, a stari otac u bijelom, bdije nad svakim licem i nad svakim pokretom.
Raj, Kraljevstvo Bože ili Kraljevstvo nebesko, apsolutno je svejedno kojim se nazivom koristili, radi se o istoj stvari, a prema tumačenju crkve garantiran je samo onima koji se za života nisu ogriješili prvenstveno o crkvu a zatim u Božje zapovijedi. Ono je nešto za što prije treba umrijeti da bi se u njega moglo ući, pa ću biti slobodna i zaključiti da je Kraljevstvo Božje puno mrtvaca. Međutim, Kraljevstvo Božje o kojem je govorio Isus je nešto sasvim drugačije i pojam Kraljevstva često se nalazi u njegovim govorima. Primjerice:“Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi; čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, Kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem; pronađe jedan dragocjen biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.“ Zatim:“Ako vam oni koji vas vode, kažu: Pogledajte Kraljevstvo je na nebu.“- preteći će vas ptice nebeske. Ako vam kažu:“U moru je!“, tada će vas preteći ribe. A Kraljevstvo je u vama i oko vas. Ako čete spoznati sebe, bit ćete prepoznati i tad ćete znati da ste sinovi Živoga Oca. A ako ne spoznate sebe, tada ste siromašni, tada ste siromaštvo.“
Prema tome, Kraljevstvo Božje stanje je ljudskog uma i ljudske svijesti. Ne stanje svijesti kojom koračaju kroz ovaj svijet i ovo vrijeme, već stanje više svijesti, višeg uma. Kraljevstvo Božje nije moguće ni vidjeti ni opipati. Ono nije određena struktura, fizičko stanje, već maksimalno dostignuće duha. To je stanje za koje je opravdana svaka naša žrtva, nešto što vrijedi svakog našeg davanja i odricanja. Ono predstavlja savršen spoj ida, ega i super ega. Ono je Jin i Jang. Pobjeda svijetla nad tamom, uma nad egom, sadašnjosti nad prošlosti. Ono je sama milost i svrha. To je dom duše o kojoj je Isus govorio. On je primjer čovjeka koji je od tuda potekao, putovao da bi se tu i vratio. Svojim fizičkim životom, dokazao je da je svakom čovjeku moguće pronaći Kraljevstvo Božje, Boga ili Oca. Kraljevstvo Božje je i savršen spoj trojstva: oca-uma, sina – tijela i duha –duše. Spoj rađanja, življenja i umiranja i čežnja ljudske duše za nečim što se nalazi u njoj samoj. Kraljevstvo kao milost, dana nam je rođenjem i od koje se iako ne bismo smjeli, tijekom života odvajamo. Ono nije mjesto gdje stižemo na kraju životnog putovanja. Ono je tu i sada. Ono je i trenutak i vječnost istovremeno. Izlazi iz nas i vraća se nama. Tu je, a na nama ostaje izbor hoćemo li uči ili ne. Način i put dolaska do Kraljevstva određujemo mi. Ali ni to nije lagano, niti se možemo koristiti svim ovozemaljskim sredstvima za postizanje Kraljevstva Božjeg. Da bismo uopće razmišljali o tako nečemu, prvo moramo izmijeniti sve iskrivljene spoznaje u našem umu, te shvatiti da Kraljevstvo nije nešto što nas čeka na kraju kao nagrada za naš čestit i uzoran život. Također nije nešto do čega ćemo stići stalnom molitvom. Ljudi su skloni odrediti si posrednika između sebe i Boga. Uvjereni smo da je Bog netko izvan nas, da smo mi – ja, a Bog je –ti. Za takvo shvaćanje Boga postoje dva razloga: prvi je taj što su nam od malena o Bogu pričali kao o drugoj osobi. Drugo – skloni smo baviti se tuđim a ne svojim problemima, pa sve objašnjavamo kao Božju volju. Kada bismo konačno prihvatili nepobitnu činjenicu kako je Bog samo naziv za našu osobnost, naš bitak ili naš viši um, lakše bismo shvaćali ono što je Isus govorio. Tu se postavlja pitanje:“Zašto onda čovjek ne prihvati Boga kao sastavni dio sebe, kao sebe, već ga traži u crkvama i drugim mjestima?“. Zato jer kad donosimo vlastito tumačenje i vlastitu percepciju Boga, onda smo i odgovorni za nju. Pa je stoga lakše prihvatiti Boga kao drugo lice, jer time je i odgovornost kod Boga a ne kod nas. Da prihvatimo Boga kao sastavni dio nas, morali bismo prihvatiti i činjenicu da smo sami odgovorni za sve vlastite postupke i odluke u životu, te da nije sve Božja volja i Božja odluka. Kao što smo odgovorni za postupke tako smo odgovorni i za ono što slušamo i što prihvaćamo kao mišljenje i stav. Odgovornost ne leži na onom tko daje savjet, već na onome koji ga prihvaća. Bog, Kraljevstvo Božje, Otac, samo su različiti nazivi za našu višu svijest, koju smo dužni razvijati do neslućenih visina, jer granica nigdje nije zacrtana niti označena. U tom pogledu niti nebo nije granica.
Kako to postići i kada znati da smo postigli? Da li je uopće moguće to postići? Ako je Isus postigao, mogu i ja. Već sam prije navela da je svaki duhovni put moguće priječi jer su već prijeđeni od njihovih osnivača.
Za početak puta prema Kraljevstvu, potrebno je shvatiti da ne dobijemo uvijek što želimo, ali uvijek dobijemo ono što stvorimo. To je cijela filozofija Kraljevstva. Ono nije odvojeno od nas i dano je svakom čovjeku. Razlika je u načinu putovanja i prepoznavanju. U izvrsnoj knjizi Tečaj čuda navedeno je: „Svakog dana, svakog sata, svakog trenutka odabirem ono što želim gledati, zvukove koje želim čuti, svjedoke onoga što želim da bude moja istina.“ Apsolutno ništa nam ne može biti nametnuto kao što ništa ne moramo prihvatiti, ali možemo birati. Svjesno ili ne, to uvijek i radimo – biramo. Niti jedna mogućnost ne dolazi sama, odnosno bez svoje druge strane, a mi odlučujemo koju ćemo izabrati. Prema Einsteinu „ne postoje loši izbori, već samo različiti.“ Ta teorija je istinita u tom smislu da nije izbor loš, već ono što mi s tim izborom napravimo i napravimo li uopće. Ja sam odlučila mijenjati život s kojim nisam bila sretna, da bih bila sretna. Koliko god bilo teško i koliko god neuspjeha doživjela, shvatila sam da se život ne može mijenjati. Izbor da mijenjam život i nije bio loš, samim time jer sam ubrzo naučila da je potrebno mijenjati sebe samu a ne život. Tu je početak i tu je kraj – ja. Da sam se u toj fazi usredotočila na manu a ne na rješenje, još uvijek bih analizirala i vrtjela pitanje: Zašto je život težak, umjesto da se primim posla i počinjem stvarati Kraljevstvo Božje. Čime i kako ga stvoriti?- pitanje je s kojim sam se srela. Nisam sigurna da sam na ovom stupnju rada mogla odrediti točan i siguran način. U teoriji sam pretpostavljala da je to naučiti prihvatiti i spoznati istinu. Preuzeti odgovornost. Biti milostiv. Pružati ljubav i mir. Biti pošten, kako prema sebi tako i prema drugima, odnosno sve one kvalitete i vrijednosti koje za nas imaju samo sveci. Na kraju krajeva, sve te moralne vrijednosti nisu stoljećima zapisivane i naglašavane, u svim kulturama i vjerama, bez razloga i svrhe. Sve su one nama dane i stvorene su kao sastavni dio nas. Samo smo ih mi odbacili, zaboravili ili zanemarili, svatko radi svojih razloga. Ja sam zato, jer se činilo kako je sve važnije od toga, i zato jer sam dozvolila da sva tuđa uvjerenja postanu i moja. Uvjerena sam da svaki čovjek, bio sretan ili ne, bogat ili siromašan, duhovan ili svjetovan, dođe u životu do onoga trenutka kada se zapita gdje su nestale te vrijednosti i postoje li još uopće. One nisu nestale i postoje jer su stalne i nepromjenjive, samo smo mi oslijepili i oglušili za njih. Bez njih nitko nije potpun, takva je naša priroda i takvi smo stvoreni. Navela sam kako mi se činilo da je sve važnije od ljubavi, mira, poštenja, milosrđa. Ako je tako, zašto sam čeznula za tim? Zašto mi je svaki atom tijela govorio da se u njima skriva sreća. Naše misli imaju moć stvaranja čuda, ali mogu stvoriti i bijedu, a linija između toga jako je tanka i u današnje vrijeme izrazito je teško balansirati između njih. Kako nam je Kraljevstvo dano i sastavni je dio nas, onda ga ne moramo niti tražiti, već obnavljati, što svakako pojednostavljuje cijeli proces. Velika zabluda s kojom sam se susrela u radu, je bila uvjerenje da ljubav prema novcu i želja za imanjem novaca, predstavlja određeno svetogrđe, te čovjek koji za svoj cilj ima stvoriti materijalno bogatstvo nikako ne može posjedovati navedene moralne vrijednosti. Ako ih je stvorio i zadržao, zasigurno nije bez njih i ima ih izraženije nego ja. U redu je željeti sve, nastojati postići sve što nam naša mašta naloži, samo je bitno da se u postizanju toga koristimo svim tim vrijednostima. To je jedina garancija uspjeha. Meni je trenutno Kraljevstvo Božje shvatiti kako biti sretna i shvatiti i odrediti svoju svrhu na ovom planetu. Sigurna sam da sam tu radi svrhe i iz nekog dobrog razloga, a koji god bio ja ga želim tražiti i pronaći sretna.
Post je objavljen 19.04.2016. u 10:52 sati.