šaman sam u noći ovoga sna
i dok šapućem ritmično svoje pesme
na zidove pećine nanosim prstima
brižljivo sakupljane zemljane pigmente
i mineralnu crnu i kredu prašno belu
da ih u nijanse postanka sveta zamešam
mašću iz glinenih posuda posvetim
pa nek zastenju svojom obojenošću senke
po stenju ove sedimentne stenke
i konji neka ržu i zagrme mi bizoni
koštanom frulom rašivam im tamu, piskom
nek se tmine skamene svakim njenim vriskom
i snenost moja studena da nestaje
a ovaj moj svet nek opet stvaran postaje:
šuštavi vatroskok želja za tobom
u malom krugu narandžaste topline
(pesma druga)
(12 ll 2009, ali sa preinakama na dan obljavljivanja ovog posta, 11. X 2010. Istu varijantu objavljujem sada uz neznatne promene.)
Post je objavljen 21.09.2014. u 22:39 sati.