Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/potok

Marketing

Zečana

U svom djetinjstvu imala sam jednu pravu lutku. Nije bila napravljena od presavijenog komadića isparanog lancuna, sa nacrtanim očima i ustima, imala je tijelo od platna napunjenog pilotinom (piljevinom), lice od presanog kartona premazano nekakvim lakom boje kože sa reljefno utisnutim ustima, nosom i plavim očima. Lice je uokvirila prljavo - bijela kosa, vjerojatno od vune, ali mene je po toj bjelini podsjećala na zeca i zbog toga sam joj dala ime Zečana.
Tragične su bile okolnosti koje su prethodile tom neobičnom daru za mene.
Nisam sigurna iz kojih razloga su te dvije žene, "Koceićinke", kako ih je spominjao moj ćaća, početkom rata stigle u Makarsku iz Čehoslovačke (bila je još jedna obitelj čiji otac je bio židovskog porijekla, ne znam je li i kod ovih žena to bio slučaj, i jesu li one bile same) i sa sobom dovele malu djevojčicu. Obijest ih svakako nije na to navela. Djevojčica je tijekom rata umrla u dobi od 4 godine. Negdje 1945. ili 46. žene su se vraćale u Čehoslovačku i prije odlaska donijele mome ocu jedan metalni vrč a meni lutku, odnosno bebu, kako smo mi govorili, s molbom da im on povremeno zalije aloje oko groba, budući da je naša kuća blizu groblja.
Mojoj radosti nije bilo kraja i od bebe sam se rijetko odvajala. Ne sjećam se kako je skončala ali sigurno je bila istrošena od intenzivnog glumljenja moje kćeri.
Znam da sam dugo navraćala na grob male Airin Dagmar i divila se slici nasmiješene djevojčice u nekakvoj odjeći s "pelicom" tj. krznom oko vrata.
Sad je teško doprijeti do groba jer se svaki komadić starog dijela groblja betonirao i iskoristio, pa ni aloja više nema, a ni moga ćaće ni "Koceićinka".
Ostale su samo uspomene na jedno vrijeme tragedija i siromaštva, u kojemu je ipak moja djetinja duša znala uživati u jedinoj bebi bile kose. Naravno da i moja djeca znadu za Zečenu, mater im se pohvalila da je i ona imala jednom pravu bebu! (Mi novorođenčad nismo zvali "bebe", to je došlo kasnije!)
Pa eto jedne, ne baš umjetničke, ali iskrene i za me dirljive priče, koju sam obećala svojoj blogo - prijateljici.






Post je objavljen 02.01.2014. u 22:35 sati.