kako god tiho i pažljivo ulazili u groblje
obogatit ćemo njemoću u suživotu tihoće grobova
zaškripat će stara željezna vrata
na ulazu
čut će se zapinjanje obuće o kamenčiće ili stabljike pokošenog bilja
bubnjanje srca nadglasat će povjetarac u čempresima
aorta vratna do prsnuća vikat će
naše usne ne će se micati
niti će pogled pogriješiti put
osim misli
ništa se pomaknuti ne će
pod pločama
samo su kosti i prah
ostatak za oko
tražitelja
posjetitelja
potvrda odlaska do zvijezda
budemo li nevini
srest ćemo dušni obraz
na nekom sunčevom napajalištu
u samoći
i što nam više treba do zadnjeg zijeva
na pragu kuće
Post je objavljen 01.11.2013. u 17:56 sati.