zapalim cigaretu.
mjesec je nalik na lorcinu naranču. predmnijevam. osjećam ga u zraku. visi mi nad glavom, ljulja se.
al moš me pištoljem tjerat, sad se ne budem ustala ić vidjet.
u tišini upijam bijelo iz monitora, mrak mi gmiže uz nogu.
i onda, prišulja mi se zvuk. odnekud pored pleksusa, zaokruži nad uhom, uvuče se.
ne poznajemo se.
pa opet, jače, otvorenije, zagrebe. i nestane u tišini. ritmično, kao što dišem.
po treći put zaškripi nad bubnjićima, kao teške dveri pradavnih dvora.
i tada ga prepoznam.
jebemmumater, morala bum prestat pušit.
Post je objavljen 19.12.2012. u 20:17 sati.