|
zapalim cigaretu.
mjesec je nalik na lorcinu naranču. predmnijevam. osjećam ga u zraku. visi mi nad glavom, ljulja se. al moš me pištoljem tjerat, sad se ne budem ustala ić vidjet. u tišini upijam bijelo iz monitora, mrak mi gmiže uz nogu. i onda, prišulja mi se zvuk. odnekud pored pleksusa, zaokruži nad uhom, uvuče se. ne poznajemo se. pa opet, jače, otvorenije, zagrebe. i nestane u tišini. ritmično, kao što dišem. po treći put zaškripi nad bubnjićima, kao teške dveri pradavnih dvora. i tada ga prepoznam. jebemmumater, morala bum prestat pušit. |