Marketing
Nisu krv suze
da se ne izgubi... da ostane ovdje - ta priča. jer ipak je ovo moj jedini dnevnik.
priča za natječaj s deset zadanih riječi koje su vrišteći tražile drugu vrstu pažnje od one koju ja riječima dajem.
riječi su bile - novac, štenara, kuharica, dezintegrirajuće, pravda, pustopoljina, promjena, nadžak-baba, zavijati, zgrožena.
tog dana koji je nama dvjema bio potresan, ja nisam bila uz nju. i onda sam napisala tu priču,
... onakvu kakva je meni bila potrebna.
i odlučila sam ne podati se, tim riječima... ne udomiti ih u onu nadrealnost koju one traže i očekuju,
ne uzeti od njih ono što nude na prvu, drugu i petu... i desetu,
nego ih umotati u jedan život koji jest jako nadrealan, ali je realno - moj,
i u jednu potpunu ranjivost i nevinost i nježnost... kao oštro staklo u (ispisani) papir,
staviti njih bez dileme "ružne", u službu jedne potpune bez dileme ljepote
... koja ima deset godina
i koja oduvijek podiže moj obzor jako visoko.
(N. kada je imala sedam)
Nisu krv suze
Ima mjesec dana i toliko dugo je gladna na mojim prsima. Ja nemam prsa, ali svejedno želim biti najbolja mama. Plače neprekidno. Ja je ljubim i ne ispuštam iz ruku. Na mjestu na kojem mi je puklo srce i danas se može vidjetii pukotina.
Ima tri godine. Budim je. Pita tužno:
- Zašto moraš ići raditi?
- Moram zaraditi novac... za igračke, za hranu...
Ne zna ništa o svojoj iskonskoj gladi. Kaže:
- Ja bih onda radije bila gladna.
Ima četiri godine i smišlja brojalice koje vraćaju brojilo straha na nulu i mogu otjerati neprijatelje. Oba: Kuharicu koja silom pravde dijeli vrtićke krafne, i ulično pseto koje je nekoliko puta izbjeglo sudbini štenare , pa se sve glasnije uglazbljuje u život alfa avlijanera i ne prestaje zavijati.
Ali ona zna tajne dezintegrirajuće riječi - kad ima četiri godine i par brojalica više, vraća se svakodnevno s hrpom šećerom posute poputdbine u ruksaku. Pas na zlu glasu rasipa svoju žuč u sitni šećer; zaboravlja sve omražene poštare i zgrožene nadžak-babe ovoga svijeta. Juri joj u susret.
- Govorila sam im da ih volim.
Ima pet. Ja baš stojim na najvećoj pustopoljini života.
- Mama, da li gusjenica zna koje će boje biti njena krila jednom kad postane leptir.
Ne znam, ali znam da ću preletjeti i ono što bih trebala prešepati.
Šest godina. Držim njenu trepavicu i bolno znam koja prevelika želja leži u njoj.
Pita plaho:
- Jel' se može dogoditi da se neka želja ne ispuni?
Skupljam glas u hrpu i izgovoram rečenicu za koju znam da će zauvijek oteti komadić djetinjstva; da se neke želje nikada ne ispune... postoje takve želje, ali će se ispuniti puno drugih.
Kaže kroz suze:
- Ali ja uvijek zaželim samo to.
Tada shvatim: možeš ostati živa i kad umreš od tuge... jer si morala spustiti brklju želji djeteta kojeg voliš više od života, da bi oslobodila put sebi.
Ima sedam, leti u putanji zvijezde, zna mušku špagu i riječi koje zaokreću svijet. Slomila je ruku dvostruko spiralno, ostaje u bolnici danima, tamo još dvaput lome i ravnaju tu malu ruku, pa stavljaju u oklop od gipsa. Ispod oklopa prisebne mame, meni su slomljena moja krila.
A onda, dok me prima svojim malim bolnim dlanom, znam da ću u njemu naći dovoljno zraka za disati kad god se moj čamac prevrne. Kaže:
- Dobro je da ne mogu svi napraviti takvu zvijezdu. Bila bi gužva na nebu.
S deset:
- Hoćeš li ti zauvijek živjeti sama?
Mislim - hoću, ja tu nisam čak ni ateist, da bi bio ateist trebaš imati ideju Boga, ja je nemam, nikakva promjena tu nije moguća, ali svejedno, jer je moram očvrsnuti, pa makar i neistinom, tu malu djevojčicu razvedenih roditelja koja još uvijek pati, i pokazati joj da je život po definiciji nepredvidljiv (bar je moj uvijek bio) kažem:
- Nikad ne možemo znati što će biti.
- Znaš...kad prođemo ispod vlaka ili nešto, ja uvijek zaželim istu želju. Ja zaželim...
Pomislim kako će naglas izgovariti da još uvijek vjeruje u mirenje dva nepomirljiva svemira, a ja ću onda jedva preživjeti čuti ono što dobro znam - da je još uvijek nepomirena.
- ... da se ti zaljubiš u nekoga s kim ćeš živjeti. Da ne budeš sama.
Srce lupa u meni danima, poput ptice. Nikad niti jedna rečenica nije proizvela takvo potresanje svega moga krvavog. Ne, nije to njena želja, ta je posve druga, ali ona ju je poništila. Namjesto - zaželjela je moju sreću.
Bila je gladna u mojim rukama prvih mjesec dana svog života.
Od prvog je dana hranila mene.
...
tessa k
Post je objavljen 26.08.2012. u 01:42 sati.