Zavela sam se svakom mišlju koja nije bila upućena tebi i njemu i...
I svim svojim riječima upućenim životu i radosti
Ljubavnim pismima koje sam pisala noćima dodirujući svoja slova...misli...
I šaljući ih na adrese ljubavi, radosti i života
I zavodila sam se dugo, mahnito, strastveno, nježno, čeznutljivo, dječje razigrano, istraživački, luckasto, ženstveno...
I padala bezbroj puta, sasvim polomljeno čekajući drugu šansu...
Zavodila sam se svakim ljubavnim udisajem svojih misli i svakim nježno slobodnim otkucajem svoga srca
I osmijesima koji nisu bili od nekoga već nekome, njima...sebi..
I šarmirala sam se bezbrojnim nijansama smijeha i mnogim pogledima u bojama
I sjajem u bluesu..i plesom s kišom slomljenoga tijela i srca..
I nisam odustajala .. niti dana, sata ni minute
I nije bilo te sile koja bi me spriječila u toj igri zavođenja stvarnijoj od bilo koje druge
I nisam požalila vremena, srca, hrabrosti...
I gorila sam od želje i gladi da se zavedem..onako potpuno, beskompromisno i ludo zaljubljivo
A zavela sam se čežnjom za sobom, žeđi za snovima, poludjelom strašću da hodam..i ne stajem
I svim svojim stihovima i borbenošću da trčim dalje
Zavodila sam se i poklanjala si bezbrojne darove...svojatala sam ljeto, dah Mjeseca, postojanu prisutnost u svakom trenutku
Poklanjala si točku na ramenu gdje sam skupljala misli, riječi i slova posuta slobodom od sebe
Mirisala se najskupocjenijim mirisom ljubavnosti, oblačila haljinu od radosti, stavljala nakit mudrosti
Poklanjala si dah zvijezda i zavodila se poljupcima noći
I bacala spelove i mahala čarolijama..sve u nadi..
i strpljivo sam i nemilosrdno čekala..da pokleknem, padnem, da pustim svoje ime, riječi i slova
I nekako potpuno neočekivano, iznenada i jedino istinito...shvatih...
Da sam najljepše moguće i ludo, nepovratno i zauvijek, najnježnije i strastveno životno, neizlječivo ovisnički
Samozaljubljivo i vječno...zavedena sobom
Post je objavljen 07.08.2012. u 23:50 sati.