Marketing
Cabaret... na brani
jučer podvlačim liniju; eto, nemam se više oko čega pošteno ni rasplakati - pomislim.
pa čak ni nad onom prošlosti koja je uvijek bila zicer. jer dok je raspredam iz najdublje u tu skoriju, ključniju… pitam se hoću li se kad jednom dođem do nje moći samoraniti sjećanjem... zadrhtati glasom na onim mjestima koja su donedavno bila rezervirana jedino za plač.
pa zaključim da - teško, a onda opet, pomalo tužno i sukladno sebi taj dobitak proglasim oduzimanjem... od sebe.
a onda jutros dok guglam mjesta za provesti praznike u sredini obrazovnog razdoblja, između dva južna klika, najednom osjetim kako stojim na vlastitoj brani.
pa dok pola sata kasnije vozim preko brda u smjeru ureda, u okviru obavezne jutarnje hands free konferencije s najboljom prijateljicom iz djetinjstva, kažem;
- gle, prvo sam zaključila da više nemam zbog čega ni zaplakati, a onda sam se jutros osjetila kao da stojim na brani sebe.
koja samo što nije…
tu se ugrizem za usnu, pa napustim sliku Kolorada zadržanog Hoover Damom i radije kažem nešto drugo jednako tekuće;
-aj izađi s nama u subotu. moraš napokon upoznati M. i V... a i nas dvije se nismo dugo vidjele.
a onda se ohrabrena ipak još jednom vratim na branu... vrckavije;
- a nisi mi već dugo ni suze brisala, jeldadada?
i iako spada u one koji će mi znati obrisati oči tako da opet progledam kad plima preuzme svu moju nutrinu i voda se digne toliko da od sebe više ne vidim van, ona kaže dvije nijanse ozbiljnije:
- znaš, ti si jedina osoba protiv čijih suza ja ne mogu ništa.
pitam je:
- zašto?
- zato jer ću sa svakim drugim naći neki kut gledanja koji dotični nije razmotrio, pa ga prodrmati, i reći mu… gle, ovo nisi vidio… ali s tobom... s tobom znam da si ti u toj svojoj glavurdi i tako već sve razradila i sve ti je jasno, i imaš još i tri dodatna aspekta bonus, ali tvoje suze su svejedno uvjerljivije od svih mogućih proturazloga i rješenja… tvojim suzama jednostavno nema pomoći.
onda dodaje kroz smijeh:
- znaš… gledala sam jučer s klincima Cabaret opet. i znaš kad se ona židovka rasplače, a Liza... Sally je li, znaš kakva je Sally; stalno nešto blebeće, blebeće čitav film, baš kao ja, uglavnom, ova se rasplače, a Sally ostane bez teksta. ono, zabetonira se. i ne zna što.
e, to sam ti ja s tvojim suzama.
smijemo se sad obje. smijemo se jako i slatko.
onda ona kaže:
- jedva čekam subotu.
ja kažem:
- Cabaret...
a mislim... možda jesam na brani sebe. ali na njoj je i vrtuljak.
tessa k
Post je objavljen 28.03.2012. u 21:11 sati.