Poput zaigranog si djeteta,
Gledajući snijeg što satima pada,
Oblačeći u bijelu raskoš svoju,
Puteve sela, ulice grada.
A u dugim noćima zimskim
Postaješ otok I sam,
Dok hladnoća I bjelina
Jedini su ti prijatelji koje znam.
Plačeš u tami narančaste sobe
Jer daleko ti je sunce,
A od ove duge, hladne zime,
Okovano ti posta čak I srce.
(04. veljače 2012.)
Post je objavljen 05.02.2012. u 13:37 sati.