Rečenice mi se raspadaju u prstima. Sva moja nagomilana ja naguravaju se ispred ogledala, tko prvi njegova djevojka! Ne pomičem usta. Pokušavam skinuti fokus sa vlastite iznutrice i otisnuti se van sebe, možda je tamo bolje… u svakom slučaju je lakše.
Tamo negdje uvijek je bolje i lakše. (veliki zbor pjeva)
Danas sam prislonila uho na Filipovo srce. Koža mu je mirisala na grah, na kobasice,
na celer, mrkve žute i narančaste. Koža mu je mirisala poznato i domaće, zatvorila sam oči da me opet prime u pionire, pa da žurnim korakom zavrnem dvije ulice dalje, zauzmem mjesto pored bake za stolom i navalim na grah, bez da skinem pionirsku kapu s glave. Tako mi je danas mirisao Filip. Ponekad miriše i drukčije, ali to su već druge priče.
Divno je što si živ – rekla sam mu. Nasmijao se. Cijeli mi se život stavio u ritam njegova srca, prilagodila sam se svemu što nas se tiče. A tiče nas se puno toga, zar ne?
On je tako miran od života, za razliku od mene, miran od smrti, miran od prometnih gužvi, miran od pokvarenog lifta, miran od mirisa bijelog luka iz mojih usta. Njegova mirnoća je mjerilo svih stvari. Sve stvari su mirne. Ja sišem njegov mir jer svoga nemam. Tisuću godina ga nemam i još više. Ja sam ukleti sisavac. Udomiteljica nevidljivih poremećaja. Kao takva tonem u šutnju, potpuno korisnu, i u sebi oslikavam kemijske reakcije uljanim bojama maslina. I baš sad domišljam si, njegovu mirnoću od ustajalosti spašavaju moji vrtlozi. Rasplela sam samu sebe kao kosu. On siše moje vrtloge.
Mi smo sjajan par! Mi, sisavci! Kosa i dalje raste.
Na balkonu zriju aktinidije (ako me pitaš što to je, reći ću ti da to je kiwi).
Limun mijenja boju mente. To će skoro zima u čaju.
Zamotavam se u krpice i silazim pješice u grad. Moji brodovi iz očnih duplji otiskuju se na sve strane. Sidarta razapet namjesto jedara. Nigdje granica. Ako ih ti vidiš, molim te, reci mi da li sa druge strane streljaju ovakve kao ja.
glazbeni urednik utorkom: Matija Suton
http://www.youtube.com/watch?v=HKnxmkOAj88
Post je objavljen 24.11.2009. u 20:31 sati.