M o s k v a

utorak, 24.11.2009.

Koordinirana shizofrenija


Rečenice mi se raspadaju u prstima. Sva moja nagomilana ja naguravaju se ispred ogledala, tko prvi njegova djevojka! Ne pomičem usta. Pokušavam skinuti fokus sa vlastite iznutrice i otisnuti se van sebe, možda je tamo bolje… u svakom slučaju je lakše.
Tamo negdje uvijek je bolje i lakše. (veliki zbor pjeva)

Danas sam prislonila uho na Filipovo srce. Koža mu je mirisala na grah, na kobasice,
na celer, mrkve žute i narančaste. Koža mu je mirisala poznato i domaće, zatvorila sam oči da me opet prime u pionire, pa da žurnim korakom zavrnem dvije ulice dalje, zauzmem mjesto pored bake za stolom i navalim na grah, bez da skinem pionirsku kapu s glave. Tako mi je danas mirisao Filip. Ponekad miriše i drukčije, ali to su već druge priče.
Divno je što si živ – rekla sam mu. Nasmijao se. Cijeli mi se život stavio u ritam njegova srca, prilagodila sam se svemu što nas se tiče. A tiče nas se puno toga, zar ne?
On je tako miran od života, za razliku od mene, miran od smrti, miran od prometnih gužvi, miran od pokvarenog lifta, miran od mirisa bijelog luka iz mojih usta. Njegova mirnoća je mjerilo svih stvari. Sve stvari su mirne. Ja sišem njegov mir jer svoga nemam. Tisuću godina ga nemam i još više. Ja sam ukleti sisavac. Udomiteljica nevidljivih poremećaja. Kao takva tonem u šutnju, potpuno korisnu, i u sebi oslikavam kemijske reakcije uljanim bojama maslina. I baš sad domišljam si, njegovu mirnoću od ustajalosti spašavaju moji vrtlozi. Rasplela sam samu sebe kao kosu. On siše moje vrtloge.
Mi smo sjajan par! Mi, sisavci! Kosa i dalje raste.

Na balkonu zriju aktinidije (ako me pitaš što to je, reći ću ti da to je kiwi).
Limun mijenja boju mente. To će skoro zima u čaju.
Zamotavam se u krpice i silazim pješice u grad. Moji brodovi iz očnih duplji otiskuju se na sve strane. Sidarta razapet namjesto jedara. Nigdje granica. Ako ih ti vidiš, molim te, reci mi da li sa druge strane streljaju ovakve kao ja.

glazbeni urednik utorkom: Matija Suton
http://www.youtube.com/watch?v=HKnxmkOAj88



24.11.2009. u 20:31 • 16 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Ime mi je Moskva.


Image Hosted by ImageShack.us



AUTOPORTRET

Kada se gledam, kao da sam sastavljen od
samih bora i ožiljaka nastalih od vremena i ljudi.
Više ih je nego što stane na obično lice, a
ogorčenja više nego što stane u jedan život.
Možda je od samog početka bilo sve krivo.
Nezakonito.
Tako sam rastao i stasao.
Gdje ljudi vidješe uspon, vidio sam pad,
gdje vidješe slavu, vidjeh sramotu.
Njihovo lagodno, sito obilje me užasavalo.
Kao obrnuto posađena lukovica rastao sam prema
dolje, urastao u svoju tamu, cvao za sebe i rađao
trpke i gorke, jedva jestive i teško probavljive
plodove.
Volio sam jaka pića, jake emocije
i samo ono što je teško.

Albert Kinert


Moskva sluša na vlastite uši:
A Silver Mt. Zion
13 Angels Standing Guard 'round the Side of Your Bed.mp3


ponekad provjeri:
moskvas@gmail.com

hrani se:
redovno

izvodi se na zrak:
redovno

spava:
dovoljno




Free Site Counter