Marketing
Od Labina do Laništa
Vidjeh Sisak, obiđoh dio Zagreba. Svaka čast velikim i prevelikim gradovima, meni je stoput ljepše u mom malom primorskom gradiću.
Vikend je započeo međužupanijskim natjecanjem iz matematike za 4. razrede, u Labinu. Mamina mlađa matematičarka u četvrtak je saznala da je natjecanje sutradan! Mislim, znali smo mi da će natjecanje možda biti sredinom svibnja ali ne i sigurno jer je tad isplaniran i štrajk učitelja, jel. Ter je dijete vježbalo zadatke s učiteljicom, a doma tu i tamo. Čemu forsiranje, kad nije ni bilo sigurno hoće li ići ili ne.
Elem. Kako smo do četvrtka sve već bili isplanirali, kako će cijela obitelj u petak poslije školice i ručka sjesti u auto i slovenskim autoputevima i pod zaštitom godišnje vinjete zapaliti u Sisak pa potom u Zagreb, valjalo je pretumbati planove. Jer se labinsko matematičarenje predviđalo od rana jutra do kasnog popodneva. Pak je tajo ujutro ispratio Mlađu i saznao od učiteljice da natjecanje traje do 12 h a da se rezultati očekuju iza 15. Pa je ponosni tata došao po svoju matematičarku u podne u Labin i dovezao je doma. U međuvremenu je i ručak bio spreman, koferi skoro pa spakirani. Valjalo je još provjeriti papirologiju, da ne bih što zaboravila za kontrolu, ostaviti stan u čistom stanju i dovoljno speglane odjeće da moj trojac ima što za odjenuti dva dana.
Taman krenusmo a Mlađu nazove učiteljica, s viješću da je dijete osvojilo 9. mjesto, od ukupno 31 natjecatelja u njenoj kategoriji. Ihaaa!!!! Dobro raspoloženje pratilo nas je cijelim putem. Usput smo i posložili kockice vezane uz ta matematička natjecanja. Naime, za niže razrede osnovne škole nema državnog natjecanja nego je najviša kategorija međužupanijsko, štono bi se reklo – regionalno natjecanje. Prem tome, Potočnica četvrtarica je 9. u svojoj regiji. Još da uspijem negdje saznati što sve spada u tu regiju. Izgubih oči sad tražeći po internetu, još nis našla.
I tak, petak veseo i radostan bio. Cesta suha, promet rijedak, zelenila uokolo ko u priči. Labuda nahranili u Otočcu na Krki. Proždrljiva živina ćopila Stariju za prst dok ga je hranila perecima, sram ga bilo.
U Sisku obišli muževe starce, prespavali kod moje mame. Predgrađe se zazelenilo od trave i drveća,
čak ni smrdilo nije kao obično, iako bijaše toplo i sparno. Par sati ovdje, par sati ondje, vidjeli, bili viđeni. I u subotu pokupili svoje prnje i otišli u Zagreb.
V Zabregu smo pozvani pogledati jedan stan u novogradnji na Laništu. Lijepa zgrada,
lijep okoliš,
u daljini se ponosito uzdiže Arena.
Grad se širi, niču nova naselja, mijenja se izgled metropole. Ovaj dio grada će navodno postati fensi-šmensi centar izvan centra. Mašala. Tko može i želi, nek si kupuje stan ovdje. Gdje je lani kvadrat cijenjen na 1900 ojra. Da o 20- ili 30-godišnjim kreditima i kamatama i otplatama i kupovini namještaja i sveg pribora i alata za živjeti ne govorim... Sretan onaj koji ima osiguran krov nad glavom.
Prošireno-obiteljsko druženje i ljudovanje kod moje seke trajalo do nedjelje ujutro. Ispratismo tada moj trojac, vratiše se kući Potočnice sa svojim tajom. Neki na pripremu za školicu, neki na glasovanje.
Post je objavljen 20.05.2009. u 10:32 sati.