Na konjima crnim
iz daljine
jure Gnjev i Bijes
Topotom skladnim tuku Geju
prodrhtalu do neizmjerne daljine
Bičem potiču juriš
srpom krče put
sijeku Cererino djelo
zapjenjeni
bešćutno
Pokošenim prostranstvima
bez žurbe
izvijajući se
lagano prilazi Ona
kao da ne nosi težine
kao da planira utješiti
prodire neprimjetno
u sve njezine pore
između pokošenih cvjetova
uliježe
i sve je jasnije
da namjerava ostati
Kao nisko raslinje
razmotala se potpuno
Već iscrpljeni jahači
i gladni konji
rade još jedan krug
više ne znaju odakle su došli
Ne vide pokošene livade
Sve je sivo
Iznemogli
vrte se u krug
Konji su pali
jahači se jedva pridižu
da udahnu
Tko bi rekao
da će ih Ona nadvladati
Toliko moćne
Ali više od dva puta
ne uspijevaju se poduprijeti
na svoje umorne ruke
Predaju se
u suzama
da ih pusti
samo da ih pusti da odu
Ali ona ih guta
proždrljivo
a polako
Post je objavljen 09.08.2008. u 20:02 sati.