Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikaocekivanja

Marketing

Filmovi braće Kaurismäki

Photobucket
Mika Kaurismäki

U sklopu ciklusa filmova Mike Kaurismäkija, koji se do kraja travnja prikazuju u kinu Tuškanac, održano je na Filozofskom fakultetu predavanje o suvremenom finskom filmu i braći Kaurismäki. Na nagovor darksoul, otišla sam na to predavanje i nije mi žao. Održao ga je filmolog Boris Vidović koji već dugo živi u Finskoj i radi kao arhivist u finskom Nacionalnom audiovizualnom arhivu, član Finskog društva teoretičara filma i honorarni predavač na Helsinškom sveučilištu. Baš prava osoba za tu temu.

Pošto jako volim filmove Akija Kaurismäkija, a ovih dana sam pogledala tri filma njegovog brata Mike, meni je najzanimljivi bio dio predavanja koji se odnosio na njihovo stvaralaštvo, kako zajedničko tako i pojedinačno.

Photobucket
Aki Kaurismäki

Iz razdoblja zajedničkog rada na Tuškancu ovih dana mogli smo vidjeti dva filma – Lažljivca, Mikin diplomski rad za koji je scenarij napisao i glavnu ulogu odigrao Aki te Bezvrijedni, njihov prvi dugometražni igrani film.

Nakon razilaska posvetili su se drukčijim projektima. Mika je skloniji eksperimentiranju i uglavnom snima glazbene i dokumentarne filmove dok Aki ostaje vjeran sebi i dalje snima igrane filmove.

Čistom igrom slučajnosti nam se posrećilo pa smo na Tuškancu imali priliku vidjeti Mikin najnoviji film Sonic Mirror koji još nije prikazan ni u Finskoj. To je impresivan dokumentarac kroz koji nas vodi poznat bubnjar i kompozitor Billy Cobhan. Priča je to o glazbi, o Brazilu, o magičnoj moći bubnjeva čiji zvuk prodire i kroz autizam.

Saznala sam , također, da Finci njhove filmove smatraju dosadnim i da imaju vrlo malu gledanost. Najveće iznenađenje bio mi je podatak da je Akijev film Lenjingradski kauboji idu u Ameriku, koji mu je donio svjetsku slavu, u Finskoj gledalo samo 26 000 ljudi dok je recimo u Njemačkoj bio jako popularan. Izuzetak je samo film Čovjek bez prošlosti koji je postigao veću gledanost zahvaljujući Grand Prixu osvojenom 2002. u Cannesu. Eto, Fincima kao i nama draži su holivudski filmovi.

Ako imate vremena i volje, navratite kojiput na Tuškanac jer ciklus traje do 28. travnja
i donesite svoj sud o filmovima Mike Kaurismäkija, a ja živim u nadi da će uskoro biti ponovljen ciklus Akijevih filmova pa da odgledam i one filmove koje sam iz raznih razloga morala propustiti prošle godine.

Pozdrav svima od gostujuće novinarke Ziki! :-)

Post je objavljen 18.04.2008. u 19:37 sati.