Knjiga Tren srpskog književnika Antonija Isakovića (1977.) o Informbirou
je bila napadana, ali nije zabranjena. I početkom osamdesetih, u beletristici
je sadržajno prevladavala “golootočka tema”, pri čemu su se realizmom i kritičnosti
isticali slovenski autori Branko Hofman u knjizi Noć do jutra (1981.)
i Igor Torkar Umiranje na rate (1984.). Česti su bili i kritički napisi o J. B. Titu
u publicističkoj literaturi te proboj napisa koji su s nacionalno/nacionalističkih
pozicija govorili o ratnom i poratnom razdoblju. U publicistici i historiografiji
tada se otvara rasprava/polemika o pitanju žrtava te o “ulozi’ pojedinih
jugoslavenskih naroda u Drugome svjetskom ratu. Neki srpski autori
poput Veselina Đuretića i Milana Bulajića čitav hrvatski narod su optuživali
za genocid.
2.3. Pop/rock glazba
Ovaj tip glazbe u Jugoslaviji je doživio boom sedamdesetih godina: prvo su
u Beogradu i Sarajevu, a zatim u Zagrebu i Ljubljani nastale brojne skupine.
Najpopularniji su u to vrijeme: Bijelo dugme, Indeksi (Sarajevo), Riblja čorba,
Idoli (Beograd), Azra, Parni valjak (Zagreb), Leb i sol (Skoplje), Buldožer
(Ljubljana) te kasnije Pankrti (Ljubljana) i Prljavo kazalište (Zagreb). Uglavnom
se nisu bavile političkim temama, a rijetke, koji jesu, povremeno su bile predmet
napada vlasti: beogradska Riblja čorba i ljubljanski Pankrti. Slovenska
underground skupina Laibach, koja je bila vrlo popularna i na Zapadu, zbog
kontroverzne ikonografije i sadržaja bila je često predmet kritike i pokušaja
zabrana. Članovi skupine (istodobno članovi umjetničkog pokreta “Neue
slowenische Kunst”) koketirali su s nacističkim simbolima, a svoj su pokret
nazvali njemačkim jezikom. Svojim nastupom su i u lijevo orijentiranih liberalnih
intelektualaca sklonih alternativnoj sceni izazivali odbijanje i nelagodu.
No, u zemlji u kojoj je većina stanovništva još živjela na selu, a velik dio
gradskog stanovništva je tek došao sa sela, postavlja se pitanje stvarnog utjecaja
rock glazbe. Ona je sa svojim idejama solidarnosti, ljudske emancipacije
zapravo bila prihvaćana samo u manjeg dijela mlade urbane populacije.
Socijalistička Jugoslavija je bila relativno otvorena prema rock kulturi Zapada:
na njezinim su pozornicama nastupale svjetski poznate rock skupine The
Rolling Stones, Deep Purple itd. Nesumnjivo je da je rock glazba Zapada pridonijela
delegitimaciji poretka u Jugoslaviji, ali ne u mjeri u kakvoj je to bilo na
istoku Europe. Jednostavno zato što nije smatrana toliko subverzivnom, a ona
to po svom utjecaju nije ni bila.
Ovdje prenašamo u nastavcima originalan znanstveni rad Disidenti, opozicija i otpor – Hrvatska i Jugoslavija 1945. - 1990. Autori:
Katarina Spehnjak
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Tihomir Cipek ,
Fakultet političkih znanosti, Zagreb, Republika Hrvatska
Časopis za suvremenu povijest
Post je objavljen 13.04.2008. u 07:00 sati.