Lakše mi je izgovoriti nego udahnuti zrak,
sa malim odmakom kao u naslovu moje najdraže
knjige,
za mene je ovo smislena lakoća postojanja
dok ti ime izgovaram...
Nema uvjeta ni granica, strah i „ne mogu“ ne nailaze
na raširene ruke i ljubazan doček...
Drama?...Smijem se...taj žanr ne prolazi na našem
platnu...mi ipak pišemo najljepšu ljubavnu priču...
Jedna je uloga.
Ti si ja.
Ja sam ti.
Moje su misli tvoje riječi, koraci tvoji su moj put...
Naše danas je naše sutra.
I jučer.
Drugi misle da sanjamo a mi smo budni,
širom otvorenih očiju gledamo jedno u drugo...
I živimo...
San.
Post je objavljen 11.02.2008. u 12:52 sati.