Asocijacije. Zašto su važne?
Omogućavaju nam prepoznavanje i razumijevanje stvarnosti i izgleda svijeta. Drugim riječima omogućuju nam dolazak do znanja.
Da bi opisali svijet nije nam potreban isključivo neki logički i znanstveno ispravan proces spoznavanja. U dolasku do znanja nam mogu pomoći snovi, halucinacije, glasovi u glavi i ostale lijepe stvari, koje znanstvenici odbacuju kao siguran način i dobar način spoznavanja. Ipak, postoje primjeri koji dokazuju da nam slike izazvane snovima i halucinacijama ukazuju kakva je stvarnost. Ti nepouzdani procesi spoznaje (primjerice halucinacija oaze u pustinji može biti fatalna za ljudski život) skupljaju razne podatke u nekakav model objašnjenja stvarnosti.
Nadrealisti su prvi ukazali na to da se stvarnost ne može u potpunosti opisati i shvatiti bez utjecaja snova i prihvaćanja njihovog sadržaja kojemu dajemo gotovo jednako vrijedan status kao i informacijama skupljenim normalnom percepcijom i logičkim razmišljanjem.
Danas takvo stajalište pomalo ulazi i u akademsku filozofiju.
RAZUMIJEVANJE
Prijedlog Linde Zagzebski iznesen u njezinom tekstu «Recovering understanding».
Ona nam predlaže da umjesto težnje epistemologa za opravdanjem znanja, za znanje trebamo imati razumijevanje.
Samo razumijevanje, za razliku od opravdanja, nije isključivo kognitivni proces već sadržava razne bizarnosti poput vizualizacija ili u tekstu već navedenog glasa u glavi.
Tako autorica navodi primjer otkrića strukture molekule benzena koja je nastala tako što je Auguste Kekule sanjao zmiju koja si grize rep i prema tom svom snu došao je do razumijevanja kako molekula izgleda.
Pa Albert Einstein je preuzeo oblik pokrivača kao model za razumijevanje njegove teorije izgleda svemira.
Autorica smatra da stvarnost ima određenu strukturu, stoga bi po njoj cilj epistemologije trebao biti shvaćanje strukture, a ne sigurno znaje pomoću opravdanog vjerovanja ili istina. Ipak, odbacuje da predložena struktura u potpunosti iscrpljuje strukturu stvarnosti.
Prema njoj razumijevanje je stanje shvaćanja nepropozicionalne strukture realnosti.
Na taj način smo sposobni razumijeti tako različite stvari od rada auto motora, muzike pa do znanosti i metafizike. Razlog tome je što sama realnost nije isključivo propozicijska, odnosno ne shavćamo realnost isključivo preko slijeda nekih tvrdnja, već i razumijevanjem njezinih modela koje ne dobivamo samo preko nekakvog kognitivnog pouzdanog procesa, već i putem raznih procesa koje bi svaki trijezni znanstvenik odbacio kao besmislice.
Budući da filozofija teži razumijeti stvarnost u cjelini, trebalo bi proširiti filozofske metode, odnosno metode razumijevanja, a ne da se stvarnost pokušava razumijeti, odnosno objasniti isključivo kognitivnim procesima, pojmovnom analizom, drugim riječima «znanstveno (politički) korektnim metodama». Naime, čini se da je stvarnost bogatija od samih informacija koje nam naša osjetila pružaju i filtriraju i time što nam se ukazuje nezavisno od pouzdanih procesa spoznaje, daje nam do znanja koliko smo momentalno limitirani našim kognitivnim aparatom i kako mu ne smijemo robovati.
No nije li halucinacija i normaln a percepcija nešto što samo se be isključuje, pa kako nam onda može pomoći u dolasku do znanja?
MEFISTOFELES
Mircea Eliade u svojoj knjizi "Mefistofeles i androgin" se bavi pitanjem proturječnosti čije je spajanje nužno za totalitet. Tako je nama nužno koristiti metode spoznaje koje si proturječe kako bi zahvatili stvarnost u potpunosti.
Za tu svoju tvrdnju koristi citate iz Goetheova Fausta:
Od sviju duhova, što niječu,
Vragolan mi je muka najmanja
Da, ljudska djelatnost veoma lako slabi
I mir uživat brzo želi svak;
Stoga dat ću mu drugara, koji vabi
I djeluje, jer mora to vrag
Eliade tumači te stihove na sljedeći način: "Mefistofeles potiče čovjekovu aktivnost. Za Goethea, zlo je, baš kao i pogreška, produktivno." - Mircea Eliade - "Mefistofeles i Androgin", Fabula nova, Zagreb 2004., str 92
Još jedan citat: "Pa ipak, kao što se često znalo primijetiti, iako se Mefistofeles svim sredstvima suprostavlja strujanju Života, on Život potiče. On se bori protiv Dobra, no na kraju Dobro čini." str.93
To nam potkrjepljuje gore navedenu tezu da bez spoja ili sudara suprotnosti ne možemo zahvatiti totalitet te da je Bogu, koji je po definiciji dobar, nužan zli element koji ipak na kraju radi u Božiju korist.
Eliade dalje razlaže, a pogotovo se to odnosi na indijsku filozofiju i mitologiju, da je dobro i zlo proizvod vela iluzije i spada isključivo pod zakone ljudskih bića, dok je svemir odnosno sve što jest i ono što se nalazi iza vela iluzije, zapravo iznad dobra i zla i samo spajanjem tih proturječja možemo shvatiti stvarnost u potpunosti.
Post je objavljen 03.11.2007. u 12:43 sati.