Oduvijek sam htjela imati psa. Bila sam ljubomorna na sve setace pasa, cak i onda kada su psecu kakicu rukom morali skupljati u plasticne vrecice.
Moja majka je uvijek imala dobre i razumne argumente zbog cega pas u nasem domu ne bi bio sretan. Moja neodgovornost je uvijek bila na tapetu, kao i nedostatak dvorista, jer smo naime, zivjeli u stambenoj zgradi.
Dolaskom u Kabul sve se promijenilo. Odmah smo iznajmili kucu sa dvoristem, a moja mama i njeni argumenti bilu su daleko.
I tako, dok smo jedan dan hodali prema pekari na kraju nase ulice, zaculi smo skicanje iz obliznje otvorene kanalizacije. Tri psica, brckala su se u plitkoj, zelenoj mjesavini prasine, vode, ostatakaka hrane, urina i fekalija.
Izvukli smo prvog kojeg smo dohvatili i odnjeli ga kuci. Nakon kraceg vijecanja i strucnog misljenja nasih susjeda zakljucili smo da je pas zenski, te smo je nazvali Luna.
Luna sada ima preko godinu dana. Iz malenog i neuhranjenog klupka dlake razvila su u psinu koje se boje i susjedi i Ehsan.
Upravo Luna je u meni uspjela probuditi strah, te sam prijetnju duha (dzina) koji se navdvio nad nasu kucu pocela shvacati ozbiljno.
Vratila sam se kuci s posla, i pazljivo provirila kroz vrata. Cudnovato, posmislila sam, kada Luna nije dotrcala. Obicno me napadne cim udjem u dvoriste, skace, veseli se i mase repom. Jucer nista.
Umjesto jurnjave po dvoristu, ustrasenog pogleda je zurila u podrumski prozor. Pogledala sam, ali nisam vidjela nista sto bi moglo privuci njenu paznju.
“Pogledaj Lunu,” rekla sam ustraseno muzu. “Mozda cuje vodu u cijevima”, pokusao je muz naci logicno objasnjenje. Usli smo u kucu, skuhali kavu i vratili se u dvoriste. Luna jos uvijek ustraseno zuri u prozor.
Muz: Idem pogledati sta je to dole
Ja: Dobro ali pazi
Muz: Ama nije to nista.
Sisao je u podrum. Kada je iz podruma zacula zvuk, Luna je ustraseno odskocila, okrenula sam se i opazila crne sjenke kako se prevlace preko zidova. “To su oblaci,” tjesila sam se.
Muz se vratio iz podruma.
On: Dole nema nista. Mozda je stvarno voda.
Ja: Ama ne znam, cini mi se da sam vidjela neke sjenke na zidovima.
On: Ma ne budali
Ja: Ama jesam kao da je nesto preletjelo iz podruma kada si ti upalio svjetlo i sakrilo se u predsoblje.
Odvela sam ga do zida gdje sam vidjela „sjenku“. On je upalio svjetlo na ulazu u kucu. Luna je pocela tajanstveno skicati i vrtiti se u krug. Opet smo pogledali sta bi to moglo privuci njenu paznju.
Na zidu je stajala ogromna, smedja bogomoljka.
Post je objavljen 25.09.2007. u 10:39 sati.