Da nije farse kraj bi bio početak, a ne obrnuto
Novi kadar, ton, slika, i siva boja,
Nečije umorno lice i dim.
Iznova bi krenuo film na starom platnu
Uz pokoju riječ, notu, i sivu boju,
Umorno lice i dim.
Da je samo zaboravilo besmislena traganja,
Sve sastanke, rastanke, sivu boju,
Njezino lice i dim.
Gdje si? Dok nestaju anđeli, demoni i svijest,
Uz povik, tišinu, i sivu boju,
Moje lice i dim.
Post je objavljen 23.09.2007. u 21:23 sati.