Da nije farse kraj bi bio početak, a ne obrnuto Novi kadar, ton, slika, i siva boja, Nečije umorno lice i dim. Iznova bi krenuo film na starom platnu Uz pokoju riječ, notu, i sivu boju, Umorno lice i dim. Da je samo zaboravilo besmislena traganja, Sve sastanke, rastanke, sivu boju, Njezino lice i dim. Gdje si? Dok nestaju anđeli, demoni i svijest, Uz povik, tišinu, i sivu boju, Moje lice i dim.