upitao sam djevojku iza bara
imate li olovku kemijsku
nasmjesena je djevojka patuljku u meni rekla
nemam slobodnu
a ovu zarobljenu
osloboditi ne smijem i necu
osjecat cu se bez nje ko gologuzom
popeo sam se stepenicama
upitao pedesetrecegodisnjeg recepcionara
hej recepcionaru potkovu ti tvoju
imas li olovcicu
ne ne ne
rekoh na to
ali posvetit cu jednu cijelu noc olovci toj
olovci vasoj
covjek od uniforme hotelske odgovorio je
znate
bilo je tu olovki
ali oni jedni
kradu
pa dodao samodopadno
znate
olovku i cesalj mora covjek uvijek imati u dzepu
upitao sam i tri najhrvatskija vojnika za pisaljku
pisaljke mu pisaljkinu
a oni
vratili se iz ratista
zao im je
sve su tamo potrosili
prepisivajuci se s neprijateljima najneprijateljskijim
spustio sam se niz stepenice
u salon kompjuteriziranih igara
upitao djevojku iza bara
jeste li sigurni da vasu korisititi ne smijem
nasla je vremena za me
stavila me u svoj mali dlan
ko kapljicu meda zutog
uznijela me uz stepenice
spustila u polumraku na asfalt popljuvani
u noci koja se blizila svojoj polovici
polovice mu natpolovicne
mlada zena pokazala mi svojim plasticnim prstima
nekamo u noc
u pravcu parka
naciljala u ducancic u mraku
tamo negdje
i vjerovala
u ducanu je netko tko prodaje robu
netko tko olovke ima
za pismenu i nepismenu celjad
otisao sam u tamno noci one
pravac parka
pored paviljona
poste
u ducan
prodavacica
leptirica
doleprsala je pred kasu i na istu naslonila sise
a krila svoja umjetna naslonila na limeni zid kioska
rekla je
imamo
crvene
plave
crne
rekao sam zivcano
pet tamno crnih
vrativsi se u hotel
poklonio recepcionaru tri olovke kemijske
kemije mu one jedne
pa dodao i ja na kraju samodopadno
ima onih koji kradu
i onih
koji poklanjaju
laku noc
(13.10.1994., hotel u bjelovaru, soba 302)
Post je objavljen 14.09.2007. u 23:13 sati.