Male nocne banalnosti (stihovi)
upitao sam djevojku iza bara imate li olovku kemijsku nasmjesena je djevojka patuljku u meni rekla nemam slobodnu a ovu zarobljenu osloboditi ne smijem i necu osjecat cu se bez nje ko gologuzom popeo sam se stepenicama upitao pedesetrecegodisnjeg recepcionara hej recepcionaru potkovu ti tvoju imas li olovcicu ne ne ne rekoh na to ali posvetit cu jednu cijelu noc olovci toj olovci vasoj covjek od uniforme hotelske odgovorio je znate bilo je tu olovki ali oni jedni kradu pa dodao samodopadno znate olovku i cesalj mora covjek uvijek imati u dzepu upitao sam i tri najhrvatskija vojnika za pisaljku pisaljke mu pisaljkinu a oni vratili se iz ratista zao im je sve su tamo potrosili prepisivajuci se s neprijateljima najneprijateljskijim spustio sam se niz stepenice u salon kompjuteriziranih igara upitao djevojku iza bara jeste li sigurni da vasu korisititi ne smijem nasla je vremena za me stavila me u svoj mali dlan ko kapljicu meda zutog uznijela me uz stepenice spustila u polumraku na asfalt popljuvani u noci koja se blizila svojoj polovici polovice mu natpolovicne mlada zena pokazala mi svojim plasticnim prstima nekamo u noc u pravcu parka naciljala u ducancic u mraku tamo negdje i vjerovala u ducanu je netko tko prodaje robu netko tko olovke ima za pismenu i nepismenu celjad otisao sam u tamno noci one pravac parka pored paviljona poste u ducan prodavacica leptirica doleprsala je pred kasu i na istu naslonila sise a krila svoja umjetna naslonila na limeni zid kioska rekla je imamo crvene plave crne rekao sam zivcano pet tamno crnih vrativsi se u hotel poklonio recepcionaru tri olovke kemijske kemije mu one jedne pa dodao i ja na kraju samodopadno ima onih koji kradu i onih koji poklanjaju laku noc (13.10.1994., hotel u bjelovaru, soba 302) |
