Marketing
I'm yours, sea -
do not then foam so
when I leave you
tvoja sam, more -
ne pjeni se toliko
što ti odlazim
Ovaj je haiku nastao nakon što sam pročitala poslan mi sonet majstora nad majstorima, Dora... S autorovom dozvolom (hvala , dragi Dor - Roko!) prilažem ga na uživanje svima koji vole poeziju; još da nam je čuti Roka kako izgovara svoje stihove, smjestivši se udobno na nekoj hridi iznad mora - ili jednostavno na svom morski orijentiranom žirajskom balkonu! Poslušajte:
SVEJEDNO JE, IPAK …
može li taj sonet bez da more takne
i kada mu stihom ne kaniš baš blízu?
može li taj sonet da moru umakne
i kad, mjesto soli, ponudiš mu lízu?
zatim sav uzdršćeš jerbo gavran grakne,
što su ti stihovi, ko ronci u nizu,
posloženi, sneni, a duhu tvom lakne
čim meduze ozrcale Mona Lizu.
svejedno je, ipak, posve vidim jasno,
bio pepel sivi il' svjetlost nebesa;
sabirao ruže il' se dao strasno,
ko Faustus kobi, pun očaja, bijesa,
plašeć se iznova da ne bude kasno
tom sonetu s morem ili mu bez lijesa!
Roko Dobra
Žirje 2006.
Post je objavljen 26.08.2007. u 23:30 sati.