Marketing
Hodalica
Evo me napokon nakon terena i terena... Već mi je dosta ovog posla i stalnog iščekivanja dobrog mora da bi se moglo otić na dosadni teren. A i sve skupa nema nekog smisla, stvarno je vrijeme da promijenim posao...
I dok sam ja bio na terenu i pržio se na suncu te pretakao vodu iz šupljeg u prazno, naš Mačak je navršio 10 mjeseci. Malo se zaokružio, ali nije debela beba, mora čovjek nabaciti koju kilu i ojačati noge da bi mogao hodati. A, hodanje iščekujemo iz dana u dan. Sada već stoji sam bez problema, samo ako mu se hoće i ako mu treba da nešto uhvati s obje ruke. Ukoliko ga mamimo može napraviti i jedan korak, mali za čovječanstvo, ali za našu malu obitelj toliko veličanstven, grandiozan, toliko velik i lijep :).
Mada nam je puna kuhinja raznih papica koje Mačak obožava, Najdraža mu svaki dan kuha nešto „domače“, povrće iz vrta, ukusne juhice, malo domaće koke ili potkoljenice – mmmm, ali Mačak to najradije ne bi jeo, on bi baš ono što jedemo i mi! Pa kad je tako, mi mu to i damo. A, ako mi jedemo, onda je to sigurno fino pa jede i on. Najprije malo s mamom, pa kada dođe tata doma onda i s tatom, svakog treba ispratiti jer nije lijepo jesti sam :). Ono što me u svemu tome jedino nervira je što sam pije i uvijek kada završi piti bocu baca na pod. U stanu je to još ok, ali kada smo vani on ju isto baci... Prije sam ju hvatao u zraku jer bi ju samo ispustio, ali sada je malo snažniji pa ju baš odbaci.
(digresija) Danas je nešto oblačno pa dosadni turisti misle da se ne smiju/mogu kupati. Kad su takvi dani onda svi pohrle u gradove, promet kolabira, grad je prepun, normalni radni narod jedva stigne kupiti marendu ili popiti kavu... Turisti samo lunjaju gore-dolje u potrazi za nečim, a niti sami ne znaju čime, naoružani kamerama i foto-aparatima... Nije ni čudo što mi koji se ne bavimo turizmom i od njega nemamo direkte koristi ne volimo sezonu... (kraj digresije)
Kako je Mačak već velik i kako počne vrištiti čim ga sjednemo u sjedalicu u autu, a to je ona gdje mora leć i gleda u ništa, odlučili smo mu kupiti lijepu visoku sjedalicu u kojoj će moći gledati kroz prozor. Tako je prošli tjedan dobio ultra sjedalicu. Naravno da je prva reakcija bila vrištanje i opiranje, ali već u drugoj vožnji, nakon vrištanja naravno, počela mu se sviđati vožnja u novoj sjedalici. Toliko mu je bilo dobro da kad je trebalo izać, nije htio :).
Još bolje je bilo u TL-u gdje smo kupovali sjedalicu. Mama je uočila neki veliki kao kamion gdje Mačak može sjesti i nogama se gurati o pod i voziti, ili još bolje vježbati hodanje držeći se za nj. Čim ga je Mačak ugledao, u trgovini, prilijepio se za njega i počeo „voziti“, makar je bio u kartonu. Odlučili smo ga kupiti, ali bilo kakvo odvajanje djeteta od kamiona rezultiralo je vriskom i plačom. Ne možeš djetetu od 10 mjeseci objasniti da je igračka plaćena i da će ju doma voziti... Ipak smo nekako uspjeli izaći iz dućana i umiriti dijete, voziš ga u kolicima – zajedno sa kamionom... Kad smo došli doma bio je to pravi šou. Kamion bez kartona ide brzo, a Mačak se drži za njega, po strani, i hoda. I tako cijeli dan njih dvoje „plešu“ po kući gore dolje, a kamion naravno vodi ples :)). Bilo je tu i padova i sudara i svega, ali ne koliko i radosti i smijeha. Kamion je postao najdraža i gotovo ekskluzivna igračka, barem na dva dana. Sada se „bojimo“ da će nam dijete hodati postrance, kao što hoda sa kamionom :), kao rak :o))).
Moram se malo pohvaliti i spomenuti kako se Mačak veseli kada dođem doma s posla. Najmilija me čuje i kaže „tko je to došao?“ ili nešto slično, a Mačak odmah počne gledati prema vratima tko je došao. I kad me vidi „dum dum dum dum“ puzanje do tate, vriska, mahanje rukama i ples, smijeh, radost i veselje!!! A, ja.... svemir... Onda ponekad kad ga uzmem zna me zagrliti i priviti mi se oko vrata tako nježno...
Mamica je ponekad ljubomorna, ali ona to najmanje mora bit jer čim izađe iz kuće Mačak ju krene tražiti ili se da u plač... Zato kada ide negdje iz kuće onda ju ispratimo da vidi da je otišla i da se ne „sakriva“ po kući, inače ju traži po cijelome stanu...
Ima još toga za pisat, kao npr. novosti iz kupaone i nove metode kupanja, ali ostavljam to za slijedeći put. Za kraj vam stavljam dvije fotke da vidite kako sam morao Mačku privezati glavicu na bajsu jer su mu onako uspavanom kičmica i vrat patili... Ukoliko se nađete u sličnoj situaciji ovo nije tako loše, ali daleko bolje je stati, izvaditi dijete iz stolice i pustiti ga da si na miru odspava. Tog puta mi nismo mogli...
Post je objavljen 04.07.2007. u 12:51 sati.