kako zamišljamo svoj život za 5-10 godina? planiramo li djecu i obitelj, a uz to zavidnu karijeru, aktivan društveni život....?
istina pišem o temi kojoj ne bi bilo kraja kad bi se krenulo o njoj diskutirati, ali jednostavno moram...
što me je navelo na to da se pozabavim tom temom....moram se vratiti par godina unatrag, točnije u svoj 3 razred srednje škole...meni i mojoj užoj ekipi tad je bilo najvažnije kad će zvoniti da možemo na puš party i kavicu, ali bilo je i onih koje su bile u zamakloj trudnoći...kad su zatrudnjele to je bio šok za sve u razredu...bilo je toliko pitanja...no više je nas bilo strah, nego njih...one su bile u nekim svojim oblacima, snovi kao iz bajke stila: ja i Marko ćemo se maziti i paziti i ljubiti i tako...budući da nisam baš osoba koja razmišlja od danas do sutra i koja ne vjeruje da se od ljubavi može živjeti, znala sam nekada biti i malo okrutna u razglabanjima s njima o njihovom budućem životu...pitala bi ih kako misle dalje živjeti tj pitanje financija, gdje će živjeti, raditi....znalo je tu doći i do svađe jer smo se naravno razmimoilazile oko mišljenja....njima je u tom trenutku bilo bitno samo to da će se vjenčati, a moja upozorenja da život nije bajka nisu doživljavale....
i tako je prošla i ta srednja škola...one su naknadno maturirale, a mi ostali smo birali neke druge putove svog života....u biti nalazili smo se tad pred životnom odlukom....što ću biti u budućnosti...ne kažem da čovjek ne može promijeniti svoj život kad hoće, ali nekako se obično dogodi da ono što čovjek odluči nakon srednje da to ostane i do kraja života....
to ljeto nakon srednje škole udalo se većina curki iz mog razreda, a do danas brojim samo nas 6 koje nisu , a bilo nas je 23 u razredu....neke su pozavršavale višu školu, neke ostale na srednjoj,a za faks smo se odlučile samo ja i moja frendica i još jedan dečko iz razreda...užas....
kakva je danas situacija...e pa one koje su se prve udale danas imaju djecu od 4 godine...za sobom propali brak....nezaposlene....žive sa starcima i vode brakorazvodne parnice...slove kao polovnjače koje dobro dođu kad se nema koga faćkati i slično...
od ovih koje su se kasnije udale: neke imaju djecu, a neke nemaju...dosta ih sad kreće u razvod, neke su pri kraju,a neki su na svu sreću opstali...od 7 dečkiju iz razreda oženio se samo jedan i to naravno razvedenu u paketu s djetetom...
moja frendica,taj dečko i ja smo nastavili studentskim životom...ne ide baš kako se planiralo...bilo je razočarenja i drugih okolnosti koje su nas usporile u životu, ali ne odustajemo i borimo se dalje...iskreno nekako se ni ne žurimo jer nam se sviđa ovako...janso nam je da jednog dana kad počnemo raditi da dolaze nove i veće brige u naš život,a trenutno nam se još uživa...
koja slika jedne generacije...
zapravo kad malo o tome razmislim stvarno izgleda užasno...mladi ljudi s propalim životom...samo zato jer su se prepustili osjećajima...samo zato jer su bili djeca....
danas kad sam išla na faks u bus je ušla jedna baka i sa sobom je vodila unučicu...mala je bila preslatka...krupne smeđe okice, plava frčkava kosica, rašireni zubići, rupice kad se smije...
i probam sebe zamisliti kao majku...kao nečiju suprugu...i ne mogu...slatko mi je vidjeti te klince, ali zapravo ne vidim sebe uskoro u tim ulogama....
iako znam s frendicama pričati o braku i obavezama koje nas čekaju i naravno naša su razmišljanja također sklona da naginju savršenstvu, ali život je, ponavljam, sve samo ne bajka...
no da se pozabavim ovom temom zašto se ljudi razvode....ja o tome mogu komentirati samo po primjerima svojih srednjoškolskih družica :-)
sve je super i sve je krasno dok ne prođe svadba i dok se ne rodi dijete....
naravno u planovima oko vjenčanja mladenci ni ne stignu razgovarati gdje bi oni to mogli živjeti pa se najčešće dogodi da žive kod staraca ( s jedne ili druge strane)...još je i dobro ako se živi na različitom katu, ali u istim prostorijama to je jednostavno za izluditi...
naravno mladenka nije još nije završila školu ili je završila, a ima trbuh do zuba i ni dan staža pa se podrazumijeva da za prvo vrijeme ona ne radi, a i dijete je na putu pa ima posla oko toga...znači osuđena da većinu vremena provodi u kući dok muž šljaka za minimalac ili je on pak neki ambiciozni pa ima dobra primanja, ali ga nikad nema doma...
drugi dio: vjenčanje je prošlo ...bio je o krasan pir za koji su se roditelji zadužili kod kumova ili kod banke pa sad otplaćuju s kamatama nepromišljene odluke svoje djece...
k tome roditelji mladenaca se većinom ne podnose, a i mladenkin otac je napomenuo svojoj princezi da "ako joj ne bude dobro da se vrati kući", a majka mladoženje je svog sina naučila da je sluša i njezina je zadnja pa makar svijet propao...
i žive tako fino...tenzije već prisutne u zraku jer mlada spava do podne i ne zna kuhati ili joj frendice stalno vise kod nje zbog čega svekar ne može "U SVOME biti na miru", a svekrva obavlja sve kućanske poslove koje je i do sada obavljala samo što je obitelj brojnija...
no sve je to podnošljivo i finoća vlada u zraku dok ne dođe mladunče...ushićenje oko novorođenčadi brzo splasne, a ostanu obaveze jer dijete nije lutka koju bacimo u kut kad nam dosadi..muža nikad nema i kad dođe sav je umoran pa legne spavati kao kokoš, a mlada mamica je željna nježnosti...ma ne možda više ni toga koliko je željna malo ići u đir s curkama ili na ples u diskač...
treći dio: svađa i samo svađa...ljubav i nježnost u drugom planu...manjak novca i privatnog prostora...k tome se i starci počnu miješati i bum...mlada već pakira stvari i kaže zbogom životu u zatvoru..naravno onda počinje još veća bitka...ona u kojoj najviše stradaju djeca jer su između sebi dvije najmilije vatre, a one ne odustaju dok ne unište jedno drugo...
četvrti dio: e gdje mi je bila pamet kad sam tebe oženio? dobro su mi rekli kakva si, a ja sam svejedno bio budala...kretenu ...majmune...rijetki su mirni razvodi....
a kakva je situacija danas?
ljubavi ni na vidiku....dijete je obično kod majke, a svrati i otac po nju kad ima vremena jer baš mora na ljetovanje s novom djevojkom....majka je i dalje nezaposlena...roditelji joj pružaju svu potporu bilo financijsku bilo što se tiče djeteta pa može izaći i van ( srijeda, petak subota do jutra) i naći sebi nekoga za avanturu...shvatila sam da razvedeni muškarci puno prije sebi nađu nekoga drugoga za stalnu vezu, nego što to čine žene...jer naš mentalitet je još uvijek na ne-zavidnoj razini i imati za djevojku ili oženiti neku s djetetom je skoro pa neprihvatljivo...
obično su te moje frendice palo kao luckaste...željne provoda i života...željne onoga što su propustile,a što smo mi ostali prošli i nije nam više toliko zanimljivo...
zašto se ljudi razvode...? kako prestane ljubav?
kažu da je brak tegla : na vrh med koji se brzo poliže, a ispod toga govna koja gutaš cijeli život?
zašto je i je li to uopće tako ne bih znala, možda se jednog dana uvjerim ili pak razuvijerim...jasno je samo jedno sve je manje dobrih brakova, a sve više samaca, samohranih roditelja, izvanbračnih zajednica..kud ovaj svijet ide i kuda su nestale one tradicionalne vrijednosti...kako su opstali brakovi naših roditelja? pa i oni su se ženili u tim godinama...vjerujem da su bili drugačiji nazori....danas nitko nikoga ne trpi, a i zašto bi kad ne mora...zašto brak uopće mora biti trpljenje..
gdje su one vizije sretnih obitelji, temelja postojanja ljudske zajednice...
kud ovaj svijet vodi?
trebala bi temu nekako privesti kraju i to ću učiniti na slijedeći način nabrojati ću po 5 stvari koje su razlog razvoda braka ( po mom mišljenju ) i 5 stvari za održanje uspješnog braka
RAZLOZI ZA RAZVOD BRAKA:
1.NEZRELOST
2.FINANCIJSKA NESTABILNOST
3.NETOLERANCIJA I MANJAK KOMPROMISA
4.NEMOGUĆNOST ODVOJENOG STAMBENOG ŽIVOTA BRAČNIH DRUGOVA I MIJEŠANJE RODITELJA U BRAK
5.GUBITAK INTERESA ZA BRAČNOG DRUGA , NEVJERA I NA KRAJU PRESTANAK LJUBAVI
ODRŽANJE USPJEŠNOG BRAKA:
1.LJUBAV i eventualno zajednički život prije stupanja u brak
2.POŠTOVANJE, TOLERANCIJA, SPREMNOST NA KOMPROMIS
3.FINANCIJSKA STABILNOST -OBOJE ZAPOSLENI
4. ODVOJENI STAMBENI ŽIVOT
5. POŠTIVANJE TRADICIONALNIH UVJERENJA
Bilo kako bilo smatram da je bolje da se ljudi raziđu ako su u braku nesretni, ali isto tako smatram da se prije ulaska u brak treba dobro promisliti nekim stvarima i da je potrebna zrelost osoba koja u njega stupaju ( od 25 godina pa nadalje)...
svakako ne bi željela živjeti u braku koji me guši, ali kad pogledam dalje u budućnost svakako ne bi željela ni dočekati starost sama...
Post je objavljen 03.04.2007. u 21:45 sati.