Preumorna sam da bi
danas plakala;
preumorna da bi
bacila sve one riječi,
i sve što još
na tebe podsjeća.
A tako rado
izbrisala bi sjećanje,
dva lika i sitne sate
iza zatvorenih vrata....
Tako rado
izbrisala bi i pjesme,
i sve uzalud
izgovorene riječi,
potrošeno vrijeme,
gorko isplakane suze,
noći bez imalo snage,
ni trunčice vjere
u meni...
..a jedino moje riječi
ostale su iskrene.
Jedino samo tvoja...
i "vječno" kao jeka se vraća,
"vječno" bez nade, bez sreće,
života.
I preumorna sam da bi
danas lagala
kako više nemam suza,
kako nisam plakala već danima.
I da te više i ne spominjem
između redaka,
između uzdaha,
između jecaja,
kada sve ono što
na tebe podsjeća
još uvijek stoji
tamo
gdje sam i ja ostala....
Kada si za sobom
zatvorio vrata,
a ja ostala iza nih, kao i naša ljubav....
Post je objavljen 27.03.2007. u 21:09 sati.