Status: Nedostupna
Jutarnje zrake padaju kroz guste zavjese na lice Nedostupne. Ona okreće glavu, ali gotovo je. San je prekinut i ne može si više zavrtiti taj isti film u glavi. Gotovo je, trenutak je prekinut i koliko god pokušavala nastaviti taj divan san u kojem je sanjala Njega, ne može više. Kako ju je san napustilo ne preostaje joj ništa drugo nego da ustane.
Diže se i vrludavim korakom dolazi do vrata kupaonice. Ulazi i odmah se hvata wc školjke. Još je pomalo mamurna, ali ipak bio je prijateljici rođendan, slavili su. Kad je digla glavu i pogledala se u ogledalo shvatila je da joj je uistinu cijeli dan upropašten. Šminka joj je bila posve razmazana, podočnjaci sakrili oči, a kosa strši na sve strane. Tješi se mišlju da je ovaj put je bila svjesna svega što je radila, ali ipak su joj scene prošle večeri dolazile samo u kratkim skečevima.
*
Slavljenica ju je dočekala u jednoj ulici, a što će nije nikad bila kod nje u kući. Slavljenica je jedna iz onog novog društva. Nedostupna se s tim novim društvom slagala bolje nego sa starim. Možda su bile teme istrošene, možda ih je život jednostavno udaljio, ali trenutno je među tim novim ljudima svoja, pa makar ih poznavala samo koji mjesec dana.
Dobro se sjeća samog početka koje čaše tekućine, torte, odabira šminke, nagovaranja Slavljenice da obuće haljinu, pa i pamćenja onih novih imena. Tu je samo upoznala kojih četvero novih ljudi, ni jedno ime nije zapamtila pa je se svi zvala „ej ti“.
*
Sjeća se one sobe s previše Sangrije i piva i s prigušenim svijetlom. Koje još četiri nove osobe. Tu je bila i jedna osoba koju zna cijeli život. Bio je to njen susjed s kojim se igrala kad je bila mala. Malo je s njim popričala, tek toliko da provjeri sjeća li je se uopće. U sobi se nalazio jedna polu otvoreni ormar, jedan pomalo razbacan krevet, jedna velika zelena starovinska fotelja i ugodan tepih na kojem su neki isto sjedili. Računalo je bilo uključeno zbog glazbe. U uglu je ugledala crnu elektroničku gitaru. Srce joj je stalo jer je obožavala gitare. Našla je temu o čemu da priča s domaćinom i nagovorila ga je na nekoliko pjesama. Zatim su uživali u zvucima gitare i starim pjesmama. U tom je trenutku znala da će to ostati noć za pamćenje pa makar joj većina ljudi bila nepoznata osjećala se ugodno u tom društvu. Sretna. Bila je daleko od onih prijateljica koje ju muče svojim plitkim pričama..
*
Svi se kreću u ritmu glazbe. Prostor puca energijom. Jedini je zakon zakon glazbe. Ne vidi nikoga osim par ljudi oko sebe, možda druge i vidi, ali ne primijeti ih nisu joj bitni. Bitno joj je uživati u zvuku glazbe i plesati do iznemoglosti. Zaboraviti sve. Nije joj bitno kako izgleda, kako pleše, gleda li ju tko. Ona je sad svoja. Glazba je za nju katarza.
Trgne se. Skečeve od sinoć prekinuo je zvuk mobitela. Onako mamurna pokušava otkriti gdje taj prokleti mobitel. Nalazi ga kod kreveta na podu ispod majice koju je sinoć samo bacila dolje.
-Da.
-Zašto ti je glas promukao?- ne znam, valjda od sinoć.
-Što trebaš?
-Molim, zar si zaboravila. Tako si neodgovorna.
-Ma ne, nisam. Što to?
-Pa, na ručak kad ćeš doći. Znaš li uopće koliko je sati? 13 h.- kaže uzrujani glas s druge strane.
-13 h- začuđeno će Nedostupna -Evo, stižem.
p.s. nemojte sve što piše uzeti za istinu, ovo je izmišljena priča
Post je objavljen 25.03.2007. u 23:16 sati.