Marketing
Ah te uspomene....
Sjedim u sobi i promatram zidove..
Jedan mi drazi od drugog, na njima vise
slike od prvih 20 godina mog zivota..
Mora da sam pregledala te fotke vec n puta, ali uvijek nadem nesto novo na njima.. bilo to neku osobu, neki sitni detaljcic.. I tako se vracaju
sve one, mozda tada na izgled ne bas blistave situacije, kao najljepse uspomene..
Tko bi ih se sad svih sjetio..
Od prvih koraka( istina, kojih se bas i ne sjecam), najdrazih trenutaka s obitelji,
do onih meni groznih dana u vrticu, par pokusaja bjega iz istog,
prve djecje ljubavi, pocetka osnovnjaka, provodenja sati i sati na ulici zbog vjezbanja granicara( ipak isplatilo se, bile smo prve),
svada sa mojim danasnjim frendicama iz «kvarta»,
prvih izlazaka u legendrano Srce,
pocetka nase ekipice koja je prosla cijelu Hrvatsku a i sire,
legendarne recenice: « Od sutra vise ne postojite»,
svih onih silnih tuluma, cajanki, putovanja po Europi,
maturalca jednog pa onog drugog
- ipak Berlin se ne moze zaboravit :)
,
gimnazije, mature, upisa na fakultet,
svih onih ljudi koje sam upoznala na natjecanjima,
svih onih dogodovstina od kojih se ljudima dizala kosa na glavi,
i da ne zaboravim parkic u kojem smo sve mi odrasle...
Sve to je utjecalo na nase zivote, i eto sad je kako je..
I ne bih ovaj zivot mijenjala za nista na svijetu..
Mozda je ipak bolje da slike da govore o tome...
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić: Opomena
Post je objavljen 17.02.2007. u 20:32 sati.