|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985
Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google
MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI
Free Web Site Counters
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Mica maca;)
Ahh..
.jpg)
Nice...
Ruzice...
Sjedim u sobi i promatram zidove..
Jedan mi drazi od drugog, na njima vise
slike od prvih 20 godina mog zivota..
Mora da sam pregledala te fotke vec n puta, ali uvijek nadem nesto novo na njima.. bilo to neku osobu, neki sitni detaljcic.. I tako se vracaju
sve one, mozda tada na izgled ne bas blistave situacije, kao najljepse uspomene..
Tko bi ih se sad svih sjetio..
Od prvih koraka( istina, kojih se bas i ne sjecam), najdrazih trenutaka s obitelji,
do onih meni groznih dana u vrticu, par pokusaja bjega iz istog,
prve djecje ljubavi, pocetka osnovnjaka, provodenja sati i sati na ulici zbog vjezbanja granicara( ipak isplatilo se, bile smo prve),
svada sa mojim danasnjim frendicama iz «kvarta»,
prvih izlazaka u legendrano Srce,
pocetka nase ekipice koja je prosla cijelu Hrvatsku a i sire,
legendarne recenice: « Od sutra vise ne postojite»,
svih onih silnih tuluma, cajanki, putovanja po Europi,
maturalca jednog pa onog drugog
- ipak Berlin se ne moze zaboravit :)
,
gimnazije, mature, upisa na fakultet,
svih onih ljudi koje sam upoznala na natjecanjima,
svih onih dogodovstina od kojih se ljudima dizala kosa na glavi,
i da ne zaboravim parkic u kojem smo sve mi odrasle...
Sve to je utjecalo na nase zivote, i eto sad je kako je..
I ne bih ovaj zivot mijenjala za nista na svijetu..
Mozda je ipak bolje da slike da govore o tome...
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić: Opomena