Marketing
Opet tu...
Da,vratila sam se. Opet. Zašto? Ne znam. Na koliko dugo? Ne znam. Trenutno me puklo da opet nastavim pisati i to je to...
Dosta mi je ovih suza
i jezive tišine što puza
i ostavlja krvave rane trag
što izvire kad padne mrak...
Bezlična je i surova ova stvarnost,
jedino u što vjerujem zapravo je realnost;
A ona je pantera što se potkrada
u ledenoj pustinji naših nada,
oduzimajući svaki naš sretan dan
pretvarajući ga u još jedan gorkoslatki san...
I mi padamo...
I nadamo se...
Sreća je samo privid.
Kratki bljesak u rijeci sivoj od isplakanih suza,
slaba utjeha čovjeka ograničena uma...
Post je objavljen 12.12.2006. u 21:11 sati.