Začuđuje me to što si si malo s nekim dobar. Misliš da ti je najbolji prijatelj na svijetu. Da vas nikad ništa neće razdvojit jer je vaše prijateljstvo jače...no,ubrzo vas ta ista osoba razočara....i to jako!
Toliko da nista sigurni hoćete li joj ikada oprostiti...no,oprostite joj! U ime vašeg "dubokog" prijateljstva. Nadajući se da će sve biti ok...da ništa nije strašno...ta vas osoba razočara opet...i opet...i opet...dok ne shvatite da vam ta osoba zapravo i nije prijatelj/ica...tada,razočaranog srca shvatite da su te godine prijateljstva daaaleko i da ne postoji mogućnost povratka na staro. A i kad bi postojalo,nisam sigurna bi li pružila još jednu šansu...što je previše,je previše jel'da?
Ne znam je li se to ikome dogodilo,ali meni je...i nije baš lijep feeling! S tom osobom se čujem jednom u 3 mjeseca,tek tolko da se pohvali novim "ulovom"...to više nije prijateljstvo...ili je?!
Post je objavljen 05.11.2006. u 19:55 sati.