Kozmički letovi su bijeg od sebe,
jer lakše je dospjeti do mjeseca
nego doprijeti u vlastito biće.
C.G.Jung
Dok smo mladi privlači nas sve neobično,tajanstveno, udaljeno. Proučavajući egzotične krajolike zaboravljamo zastati i diviti se pitomoj livadi uz rub mirisne listopadne šume presjecane žuborećim potokom i ispunjene pjevom ptica i zujanjem buba. Kojem djetetu raskošan paunov rep ili metalno plavo tjelešce kolibrija nije zanimljivije od skromnog vrapca ili goluba kojeg može promatrati u vlastitom vrtu ili u parku. Također često radije putujemo u daleku prošlost proučavajući običaje drevnih naroda nego što smo spremni pažljivije pogledati manje privlačne dijelove suvremene civilizacije. Veličanstveni ostaci hramova i kazališta svakako su privlačniji nego industrijske zone i sirotinjske četvrti suvremenih metropola. A kad se nađe netko tko primijeti da je i u antičko doba većina ljudi zapravo živjela u siromašnijim četvrtima punim bučnih ulica, radionica, trgovina svega i svačega (često ne baš oku i nosu ugodnog), skloni smo odmahnuti glavom i krenuti dalje s razgledavanjem artefakata bogataškog života koji su se do danas sačuvali.
Poznajem ljude koji vole putovati. I ja se rado otputim dalje od svog dvorišta. No ima ljudi koji neprestano putuju pokušavajući bezbrojnim utiscima ispuniti prazninu koju nose u sebi i koju ne žele vidjeti, a kamoli priznati sebi i drugima. Oni često nisu u stanju uživati u običnim malim stvarima. Kao u svom starom postu o kornjači i zecu i ja obično radije biram kornjačinu viziju. Zašto? Jer volim detalje. Jer trebam mir i usmjerenost kako bih sagledala cjelinu. Ne želim projuriti kroz život u stalnom strahu da ću nešto propustiti i izgubiti, dok mi ono najvažnije izmiče pred nosom. Zato se nikad ne bih upustila u svemirski let samo zato da vidim čega sve u svemiru ima. Ima svega, kao što sam naziv govori. No ja to sve ionako ne bih stignla vidjeti i upoznati u trajanju svog ljudskog vijeka. Pročitala sam negdje da je svijet kao zmaj pokriven prekrasnim šarenim ljuskama. On nam pokazuje blještavi sjaj pojedinih ljuski koji nam onemogućava uvid u cjelinu. Kad jednom shvatimo prijevaru i pokušamo pogledati zmaja, on će se naljutiti i morat ćemo se s njim boriti. Tek nakon pobjede nad zmajem bit će nam dopušteno sagledati cjelinu.
Zato proniknimo u vlastito biće, borimo se sa zmajem kao sv. Juraj i pobijedimo ga kao arkanđeo Mihael i preko njegovog ugaslog tijela vječno ćemo gledati u lice Božje.
Post je objavljen 15.06.2006. u 08:41 sati.