Derem se, a nitko me ne čuje...
Ako vam ja kažem da biljke govore nećete mi vjerovati. I to je na kraju krajeva logično. Žašto je logično? Zato što vi nikada niste vidjeli pola kupusa kako trči niz ulicu i viče upomoć! To još ni ja nisam ni vidio ni čuo. Ali sam zato vidio i čuo visibabe kako pozdravljaju proljeće, čuo sam svoje zelene ljubimce kad spuste listove, promjene boju i viču: vode, vode! Čuo sam proljetni cvijet koji svojim mirisom doziva pčele da ga opraše.
Hhm. Ili možda ipak govore...
I kao da sve to čujem samo ja... Kao da vam je za svaku moju izgovorenu riječ potrebna cijela knjiga da ju definira kako bi znali o čemu govorim.
Pa kad ne vidite drvo od šume, onda ću vas umjesto njega jabukom u glavu pogoditi ja. Ne čitajte riječi dragi moji tramvajljudi... Čitajte između njih.... Slušajte ih, mirišite, igrajte se s njima, zatvorite oči i gledajte što vam pišem i kud vas vodim.
...i ne zaboravite pričati sa svojim cvijećem!
Post je objavljen 02.02.2006. u 22:47 sati.