dok čitam tvoje riječi
crvenim se i sramim
mada ne postoji bojazan da budem viđena
i smiješna sam
sama sebi
kao nestašno djevojče
uhvaćeno u nečem zabranjenom i slasnom
pogledom preletim preko slova.
poprimaju značenje,
oblikuju se
i neke riječi me zabljesnu.
u tren postane toplo
skrenem pogled
nekoliko ubrzanih treptaja srca
i spuštene trepavice
oči vrludaju,
vraćaju se čitanom
i scena se ponavlja
dok napokon sve ne upijem
ugodne slike se proliju mnome
onda samo uživam u njima
udobno zalegnem
i puštam da me obuzmu
osjetim kako riječi donose tebe
poslije ti odgovaram.
isprekidano.
crtam.
scenu po scenu.
zamatam ih nježno,
povezujem
i žudim da i ti zadrhtiš čitajući
Okovi
Post je objavljen 11.07.2005. u 09:21 sati.