ponedjeljak, 11.07.2005.
Neobjašnjivo nevini sram
Neobjašnjivo nevini sram
|
dok čitam tvoje riječi
crvenim se i sramim mada ne postoji bojazan da budem viđena i smiješna sam sama sebi kao nestašno djevojče uhvaćeno u nečem zabranjenom i slasnom pogledom preletim preko slova. poprimaju značenje, oblikuju se i neke riječi me zabljesnu. u tren postane toplo skrenem pogled nekoliko ubrzanih treptaja srca i spuštene trepavice oči vrludaju, vraćaju se čitanom i scena se ponavlja dok napokon sve ne upijem ugodne slike se proliju mnome onda samo uživam u njima udobno zalegnem i puštam da me obuzmu osjetim kako riječi donose tebe  poslije ti odgovaram. isprekidano. crtam. scenu po scenu. zamatam ih nježno, povezujem i žudim da i ti zadrhtiš čitajući Okovi |